Zauzevši tako Slaveni i Avar! slavnu Salonu, oboriše se i na druge primorske gradove. Neke osvojiše, kako Nonu (Nin), a druge razoriše, kako lijepi Epidaurus (danas Cavtat). Latinski žitelji tih gradova ili se spasose bijegom na more, ili umakose u nu- tarnju zemlju, da se zaklone u Sumama, spiljama i pecinama. Stanovnici grada Trogira obraniSe se jedino tako, da su pobjegli na susjedni otok Ciovo (Bua), koji bijase uzkom prevlakom spojen s ostalim kopnom. Od svih bogatih i krasnih gradova latinskih odr- zala se posve citava jedina Jadera (Zadar), koje ne mogo§e Slaveni i Avari na juriS osvojiti. Sve to zgodilo se je prvih godina Heraklijeva carevanja, izmedju 610. — 626., dakle u ono vrijeme, kad se je byzantsko carstvo spremalo na rat s Perzijancima. Go- tovo citava Dalmacija zajedno s primorskim gradovima bila je sada u vlasti Slavena i Avara. Tolika sreca izobijestila tako Avare i Slavene, da su nakon pada Dalmacije od lu6ili osvojiti i sam Carigrad. God. 626. osvanuo kan avarski pred prijestolnicom byzant- skom. Poveo bio sobom golemu vojsku od Avara i Slavena. Zahtijevao, da mu se grad predade i sve blago njegovo, a zitelji njegovi neka se izsele, uzevsi svatko sobom samo onoliko, koliko moze na sebi ponesti. Gradjani nijesu pristali na tu straSnu pogodbu, pak zato kan stao udarati na grad s kopna i mora. Ali tu u osudni 6as iznevjerili mu se Slaveni. Slavenske vojvode, §to su bili u njegovoj vojsci, izjavise najednom, da ne ce vise sa svojim druzinama ratovati, i tako bi kan prinudjen, da digne podsadu Carigrada, izgubivSi mnogo svoje vojske. Nedaca avarskoga kana pred Carigradom bila je grozan udarac za avarsku vlast. Jos od godine 623. bijahu se neka slavenska plemena na sjevero-zapadu odmetnula od Avara, a sada planu obci ustanak slavenski, kojemu stade na celo umni i junaSki Samo. Taj izvojeva svima Slavenima na zapadu i sjevero-zapadu avarske drzave podpunu po- bjedu i slobodu, a na to ga zahvalni Slaveni god. 627. izabraSe za svoga kralja. Samo je tako izmedju franaCke drzave i avarske vlasti zasnovao jaku i prostranu drzavu sla- vensku, koja je obuhvatala 6itavu dana§nju Cesku, Moravu, veliki dio HaliSa, i veliki dio dana§njih alpinskih zemalja (naroSito Stajersku, KoruSku i Kranjsku). U toj prostranoj drzavi zivjelo je mnogo slavenskih plemena, jedno pored drugoga pod svojim plemen- skim knezovima i velikim zupanima (Valjuh, Dervan), ali sva ta plemena u saveznoj drzavi priznavala su kralja Sama. Kako se ta ogromna drzava zvala, nije zabiljezeno; no nije nevjerojatno, da se je po najpoznatijem i najhrabrijem plemenu prozvala Ve- il ka ili Bijela (t. j. slobodna, od Avara oslobodjena) Hrvatska. Uzmak Avara pred Carigradom god. 626. i osnutak velike slavenske drzave (Bijele Hrvatske) po kralju Samu god. 627. dodje u dobar 6as caru Herakliju, da oslobodi rimsku pokrajinu Dalmaciju, a mozda i Panoniju od vlasti Avara i njima pokornih Sla- vena. On stade ugovarati s najmocnijim pukom u drzavi Samovoj, s Hrvatima, koji su se odlikovali svojim vojenim uredjenjem, i ponudi im, da mogu iz svoje dosadanje domovine na sjeveru ici na jug, pak tamo na ime byzantskoga carstva oteti Avarima pokrajinu Dalmaciju, a mozda i Panoniju, te se u njima nastaniti i braniti ih od daljih napadaja barbarskih pukova. Pozvani dakle od byzantskoga cara, diglo se izmedju god. 627. — 640. u Velikoj ili Bijeloj Hrvatskoj sedam ili osam plemena plemenitih Hrvata, te su s oruzjem u ruci udarili prema Balkanskomu poluotoku. Svako je pleme imalo svoga kneza ili kneginju Prica se, da je hrvatski puk vodilo pet brace i dvije sestre; braca su se zvala Klukas, Lob el, Kosenjec, Muhlo i Hrvat, a sestre njihove Tug a i Bug a. Svako je od njih vodilo po jedno pleme. Ne moze se ni nagadjati, kud je hrvatski puk prolazio iz Bijele Hrvatske u Dal- maciju; no ipak nije dvojbe, da si je prokrcio put kroz pokrajinu Panoniju. Dosavsi na- pokon u Dalmaciju zapo6e§e hrvatska plemena krvavu borbu s dosadanjim gospodarima njezinim: s Avarima i njima pokornim Slavenima. Rat trajaSe vi§e godina. Na posljedku
