ili car Dukljanin. Uspomena na toga cara održala se u našem puku do danas; jedna narodna pjesma pjeva o caru Dukljanu i krstitelju Jovanu, a Crnogorci i danas pričaju, da car Dukljan sjedi negdje ii morskoj dubini kao ukleti duh, po svoj prilici zato, §to je krscansku vjeru tako nemilo progonio. No svi progoni bill su zalud: car Dioklecijan nije mogo zatrti krscana. Na po- sljedku dodija mu i samo vladanje; zato se 1. svibnja 305. odrece carske krune, te se vrati u svoju domovinu Dalmaciju, da tamo mirno u samoci prozivi svoje posljednje dane. Nedaleko od glavnoga grada Salone dade si tik mora sagraditi ogromnu i prekrasnu pal a 6 u, kakove u Dalmaciji nikad poslije ni prije nije bilo. Bila je to citava varos, okruzena (poput rimskoga logoriSta) zidovima u cetverokutu (iztoSni i zapadni zid bio je dug 213 m, a sjeverni i juzni po 158 w); unutar tih zidina bijahu carski dvor, zgrade za dvoranike i tjelesnu strazu, divan hram boga Jupitra, carev mausoleum ili grobnica, kupaliSte, cirkus, kazaiiste i t. d. Na zidovima bijaSe 18 kula ili tornjeva; ulazilo se na trojavrata, naj- glavnija bila su zlatna vrata, kroz koja je vodio put iz susjednoga grada Salone. U toj dakle sjajnoj palaci ostao je car Dioklecijan svedo svoje smrti g. 313., a bas iste godine izdao je njegov nasljednik na prijestolju, carKonstantin, u Milanu glasoviti proglas, kojimje dozvolio, da krScani mogu slobodno izpovijedati svetu vjeru svoju. Docim je odsad sve vise nestajalo starorimskoga zi- vota, hvatala je krscanska vjera sve dublje korijenje. Narocito u Dalmaciji i Pa- noniji nicahu redom nove biskupije , a uz njih se sirila i krscanska vjera. U to se doba god. 331. rodio sv. Jerolim (Hiero- nymus) u gradu Stridonu na medji Panonije i Dalmacije. On bijase veoma ucen muz, znao je izvrstno zidovski, grcki i latinski, te je preveo sveto pismo iz zidovskoga i grckoga jezika na latinski (Vulgata). U kasnije doba priialo se jos, da je sv. Je- ronim izumio iglagolska pismena, kojima su pisane najstarije crkvene knjige hrvatske. Bas u vrijeme sv. Jeronima poCeli su rimsko carstvo .salijetati neznani dosad narodi sa sjevera Evrope. Kako je rimsko vladanje bilo prostrano, ne mogase jedan car da suzbija tolike neprijatelje. Zato bi rimsko carstvo god. 395. razdijeljeno na dvoje, na zapadno-rimsko i na iztoCno-rimsko. [Potonje zvali su takodjer gr(^kim ili byzantskim, jer Car Dioklecijan.
