nili, ipak se ona brzo razsiri u obima pokrajinama. Veoma stare tradicije kazu, da su jur prvi apostoli sv. Petar i Pavao poslali u Dalmaciju svoje udenike sv. Tita i sv. Dujma; potonji osnovao je god. 65. po Is. u gradu Saloni prvu krScansku biskupiju, koju god. 98. posveti svojom krvi. Iz Salone razsiri se krscanska vjeia po citavoj pokrajini, premda je to stajalo mnogo mu6enicke krvi ; no zato se domala pojavi§e u zemlji i druge biskupije, kojima ostade matica i majka crkva salonska. U Panoniji osnova oko g. 56. Andronik kr§cansku biskupiju u Sirmiju (Mitrovici), a uz nju podigo&e se brzo biskupije u Sisciji i poslije u Mursi. Rimski carevi proganjahu krscane i njihovu vjeru po citavom carstvu svojem, pak tako i u Dalmaciji i Panoniji. Najzesci bijase progon za cara Dioklecijana (god. 294. — 303. po Is.). U to doba pogibe u obim pokrajinama do pet stotinakrscanskih mucenika. Dne 8. studenoga 294. nastradase tuznom smrcu cetiri vrstna radnika, koji su radili u kamenolomu P>u§ke gore. Car naime bijase im zapovjedio, da izrade kip boga Aeskulapa; no posto oni kao dobri krscani ne htjedose da to u6ine, bile najprije Ijutobi- devani, a zatim ih po zapovijedi carevoj zatvoriSe u olovne struge i bacise u rijeku (Savu). Malo zatim, god. 303., umre mudenickom smrcu i biskup u Sisciji, po imenu sv. Kvir in (Quirinus). Po§to nije htio zatajiti svoje vjere, privezase mu mlinski kamen oko vrata i baciSe ga u rijeku. No on plivale nad vodom i oponiinjase svedjer na obalama stojeci narod, neka se ne dade zastraSiti njegovim udesom, vec neka ostane vjeran krscanskoj vjeri. Napokon izprosi u Boga milost, da je mogao potonuti. Car Dioklecijan bijase rodom Dalmatinac. Pravo se zvaSe Caius Aurelius Va- lerius, a posto bijaSe rodjen u Diokleji (u današnjoj Crnoj gori, gdje se i sad još kod utoka Zete u Moraču vide podrtine staroga Dukljangrada), dobi pridjevak Dioklecijan
