ljude u tamnice bacati, i ukidati sve naredbe, koje su spominjale na pokojnoga biskupa Ivana, jerda je bio zaveden od strasti i udvorica. Osigurav§i se tako u Zagrebu podje Andrija dalje. Kako je ostao udovac iza prve zene Fenene, ozeni se napodetku god. 1296. Agnezom, kcerju austrijskoga vojvode Albrechta. Tako se nekadanji protivnik njegov prometnu u prijatelja i saveznika. Kad je na to u jeseni te godine Andrija digao vojsku na Gisingovce, koji se bijahu opet odmetnuli, pomagao je ba§ vojvoda Albrecht izdaSno svoga zeta. S pomocu austrijskih četa oduze kralj Andrija Gisingovcima najznatnije gradove i zamke, kao Kisek, Simeg, i druge. Da si jos bolje osigura i utvrdi svoju vlast, u6ini Andrija takodjer promjenu na jugu Drave. Dok je god. 1296. herceginjom ditave Slavonije bila majka njegova Tomasina, povjeri on 1297. tu cast jacim rukama, naime svomu ujaku Albertinu Morosinu, koji bija§e dosad vec ogromnih zrtava doprinesao za svoga necaka. Albertin >herceg ditave Slavonije i zupan Pozege< izabra si za svoju stolicu grad Pozegu, a svojim kancelarom imenova zagrebackoga biskupa Mihajla. Vec 1. rujna 1297. izdaje biskup Mihajlo kao hercegov kancelar u Pozegi povelju, kojom je redovnicima sv. Augustina u Vaski dao u zamjenu neku svoju zemlju. Jos prije toga, dne 24. srpnja 1297. bijahu svjetovni i duhovni velikaSi u Budimu kraljeva ujaka Albertina primili medju kraljevu druzinu, te mu podjedno priznali plemstvo u Ugarskoj i Hrvatskoj. Herceg slavonski Albertin radio je zajedno s biskupim Mihajlom s najvecom odluCnosti za svoga necaka. Albertin se sada i potonjih godina zove »s Bozjom pomoci svijetli i velemozni gospodin herceg Citave Slavonije i zupan Pozegec, a gospoduje i u Pozegi i u Zagrebu. Gradjanima slobodne obcine Gradca kod Zagreba namece paCe neke danke, poradi kojih se gradjani utjeCu zaStiti kralja Andrije. Zasluge hercega Albertina bijahu tolike, da mu je Andrija 1. kolovoza 1299. u Budimu podijelio za sve vijeke hercegovinu 6itave Slavonije, »koja je prva cast u kraljevskoj porodici* (quae est prima dignitas regiae prolis), kao i zupaniju Pozegu, »koja po pravu pripada kralju ili kraljici« (qui ad ius pertinet regale seu reginale). Mozda je Albertin doprinesao i tomu, da su i Babonici odlucno stali uz Andriju. Knez Stjepan Babonic opet je banom Citave Slavonije, a 1. kolovoza 1299. opraSta kralj Andrija banu Stjepanu Babonicu i njegovim rodjacima sve dosadanje zablude i nevjere, ali pod pogodbu, da mu povrate nepravedno stecene gradove Susjedgrad kod Zagreba, Vrbaski grad (kod danasnje Banjaluke) i Glazki grad na medji banovine Usore. Dok je ovako kralj Andrija kroz viSe godina utvrdjivao svoju vlast u Ugarskoj i Slavoniji, nijesu mirovali ni Anzuvinci. Njima je bio glavni zastitnik papa Bonifacije VIII., koji je smatrao Ugarsku za papinsko leno, gdje no zapada pa ii pravo da namje§ta , vladare. Kraljica napuljska Marija bija§e se namah po smrti svoga sina Karla Martella zajedno sa svojom unuCadi, Martellovom djecom, sklonila pod okrilje silnoga i odlu6- noga pape. Bonifacije je zaista njezine molbe usliSao, te je 24. sijednja 1297. proglasio za kralja ugarskoga i hrvatskoga njezina unuka Karla Roberta, najstarijega sina pokojnoga kralja Karla Martella. No papa nije bio time zadovoljan, vec je pregnuo svom snagom, da svomu odabraniku utre put do prijestolja. PoSto je vecina dalmatinskih gradjana bila jos svedjer za Andriju, a proti Anzuvincima, nastojao je papa poluiiti svoj cilj s pomocu svecenstva. Gdje god bi se izpraznila koja biskupska stolica, popunio bi ju privrzenicima svoga kandidata. U Spljetu bijaSe vc6 izabran za nadbiskupa Jakov; ali poSto on priznavase Andriju, papa ga je svrgnuo, jer se toboz kroz tri mjeseca nije prijavio u Rimu za potvrdu. Na njegovo mjesto imenova naprosto u svibnju god. 1297. svoga (^ovjeka, po imenu Petra, dosad dvorskoga kapelana kraljice Marije, za kojega se mogase stalno nadati, da ce raditi za Anzuvince. Malo zatim premjesti opet zadarskoga nadbiskupa u Italiju u grad Trani, te mu odredi za nasljednika talijanskoga Franjevca. Najvise medjutim ugodi papa Hrvatima, kad je 1. svibnja 1298. na molbu kraljice na-
