puljske Marije i kneza Jurja I. Bribirskoga u hrvatskom gradu Sibenikil ostiovao bisku- piju, te tako dokrajcio du^otrajne i zestoke borbe izmedju Sibenika i Trogira. Papa pak mogao je ocekivati, da ce novi sibenski biskup nedvojbeno biti njegov odani privrzenik, a i bibencani da ce se vazda Zahvalno spominjati, sto je papa njihovu obcinu uzvisio od obicne varoSi (oppidum) na biskupski grad (civitas). Malo iza toga desila se Bonifaciju VIII prilika, da i u samoj Ugarskoj poradi u prilog svomu izabraniku. Jo^ u sijecnju 1298. bijaSe ondje umro ostrogonski nadbiskup Vladimir, odluini privrzenik Andrijin. Namah zatim proglasi ostrogonski kaptol po zelji Andrijinoj za nadbiskupa gjurskoga biskupa i kraljeva podkancelara Gregorija Bo do da. No posto je proti njegovu izboru prosvjedovao jedan dio kaptola, poboja se Gregorije, da ga ne ce papa potvrditi, pak se zato odmetne od kralja Andrije. Ali i papa bijase oprezan. Bojeci se, da se ne bi i od njega odvrnuo, cim bi ga u casti po- tvrdio, imenova ga 28. sijecnja 1299. samo upraviteljem nadbiskupije ostrogonske i biskupije stolno-biogradske. Odkad se je u ozujku 1298. novi nadbiskup ostrogonski Gregorije odvratio od Andrije III., ojacala je iznova u Ugarskoj i Slavoniji stranka anzuvinska. I opet se po- digli Gisingovci, a uz njih i Ugrin, sin Puzev, od plemena Cakova. Na to svjetovahu privrzenici Andrijini svoga kralja, da sazove drzavni sabor. Taj se sastade 5. kolov. 1298. u Pesti. Tu su biskupi i ugarski plemici, Sikulci, Sasi i Kumani — svjetovnih dosto- janstvenika nije bilo — stvorili niz zakljucaka, kojima se imala podici kraljevska vlast i utvrditi vladanje kralja Andrije (ut domi- num Andream, ex regali stirpe descendentem, revereamur tamquam dominum regni natu- ralem). Zaklju6eno bi torn prigodom, da se imadu kralju i kraljici vratiti sva prava i imanja, koja su im nepravedno oteta. Jednako neka se ucini s pravima i posjedima crkava i plemica. Svi zamci i gradovi, koji su u posljednje doba podignuti bez kraljeve do - vole, moraju se s mjesta razvaliti. Oni veli- kasi, koji bi se protivili tima zakljuccima, pak nastavili razbojstva i otimacinu, kaznit ce se u jednu ruku crkvenim prokletstvom i interdiktom, a u drugu gubitkom imanja. No dok se je strogim ustanovama nastojalo stati na put zulumu obijestnih velikasa, gledalo se takodjer zaprijediti samovoljno vladanje kraljevsko. Odredjeno bi, da se svaka tri mjeseca izmjenjuju kao nekakvo vijece po dva biskupa i dva plemica, koji ce kralju stajati uz bok, tako da ne ce smjeti bez njihova savjeta i privole ni darov- nica izdavati ni visih casti podjeljivati, a ni o vaznijim stvarima odluSivati. Na saboru u Pesti ne bijase svjetovnih velikaSa, a ni ostrogonskoga nadbiskupa Gregorija. On nije doSao ni u srpnju 1299. na drugi sabor na polje Rakosko, koji bi sazvan za uredjenje crkvenih i drzavnih posala, kao i za to, da se ucvrsti vladanje kralja Andrije. Nasuprot je Gregorije sazvao poseban sabor u Vesprim, pak kad biskupi i plemici na nj ne dodjose, zaprijeti im crkvenim i svjetovnim kaznama. S toga kao i poradi toga, §to je Gisingovce oslobodio prokletstva, kojim ih bija§e udario njegov predsastnik, podigla se proti njemu tolika oporba u Ugarskoj, da je ostavio Ostrogon i
