Koraldu neki posjed, koji je nepravedno drzao biskup Benedikt u bugarskom Biogradu (Alba Bulgariae). Zatim nagradjuje kneza Ladislava sina Nikolina, koji se bijase prosle godine sam Ivanu Gisingovcu ponudio za taoca, samo da oslobodi svoga kralja iz suzanjstva. Napokon odlikuje ona jos Tvrdislava i Blaza, sinove Grubuceve iz Vrbaske zupanije u danaSnjoj Bosni, te im daje polovicu dohodka od prevoza na Savi kod Gradi§ke, a to za njihove zasluge, sto ih bijahu stekli boreci se u svoje doba za kralja Andriju proti nevjernomu tada banu Radoslavu Babonicu, kojemu bijahu oteli njegov utvrdjeni VrbaSki grad (Wrbazeu, kod danasnje Banjaluke). Medjutim nijesu se ni Anzuvinci odrekli nade, da bi mogli pomoci do prijestolja Karlu Martellu. Oni svedjer stoje u savezu s banom Pavlom i njegovom bracom. Dne 8. srpnja 1293. proglasuju Karlo II. napuljski, supruga mu Marija i sin Karlo Martell, okrunjeni vec kralj ugarski, da su podijelili slobodu i podpunu sigurnost banu Pavlu i knezu Jurju, kao i njihovim zamjenicima, kad bi htjeli budi pojedince budi zajedno doci u Napulj, pak tamo boraviti. U studenom 1293. opet nastoji Karlo II. »na zahtjev kneza Jurja, svoga vjernoga iz krajeva SIavonije«, da se naknadi §teta Trogiraninu Damjanu, kojega bijahu orobiH napuljski podanici. Premda i slijedece godine 1294. dalmalinske i hrvatske primorske obcine cvrsto stoje uz kralja Andriju, te ga dosljedno i uztrajno spominju u svojim izpravama uz knezove od Bribira, ipak Anzuvinci uNapulju ne miruju. Dne 20. lipnja 1294. Karlo II. i sin mu Karlo Martell sami ocituju, da su oni »u poslu kralj evstva Ungarije odlucili dogovarati se s banom Pavlom i koristovati se njegovim savjetom, te su zato obnasli recenoga Pavla prizvati u svoju nazocnost«. U to ime izdaju njemu i njegovoj braci Jurju i Mladinu slobodno pismo, da mogu dolaziti u Napulj, ondje boraviti i opet otici zajedno sa svojom porodicom i druzinom, a da im nitko ne smije nista na zao uciniti. Isto slobodno pismo ponovno izdaju oba kralja zajedno s kraljicom Marijom 8. srpnja 1294. Napokon 17. lipnja 1295. izdaje kralj Karlo II. banu Pavlu znamenitu povelju, u kojoj doslovce kaze: »Obziruci se na velike mile i primljene usluge, koje je plemeniti muz Pavao, ban primorski, gospodin Hrvata, »nas Ijubljeni i vjerni rodj ak«, odano cinio nekad ocu nasemu, neprestano cini nama i Karlu, nasemu prvo- rodjencu, kralj u Ungarije, a nadamo se, da ce ih 6initi i u buduce, pristajemo i hocemo, da redeni kralj ugarski, nas prvorodjenac, podijeli istomu banu Pavlu za citav zivot baniju ili vlast bansku (dominium banatus) u hrvatskim i dalmatinskim stranama onako, kako je tu baniju drzao i sada drzi. Potvrdjujemo sve, sto ce receni kralj ugarski podje- Ijenjem banije istomu Pavlu u6initi, pak i mi, koliko je do nas, dajemo njemu baniju. « Cinilo se u obce god. 1295., da ce napokon Anzuvincima poci za rukom, ostvariti svoje nastojanje. Ta od 23. prosinca 1294. sjedio je na papinskoj stolici papa Bonifacije VIII. odiucan i gorljiv privrzenik njihove kuce. Premda je tada Bonifacije bio vec starac od 77 godina, ipak je gotovo mladenackim zarom pregnuo, da podigne papinstvo do staroga sjaja, te da obnovi sva prava njegova. Volio je osobito Anzuvince, koji su mu svagdje ugadjali, te pa^e i uzde drzali njegovu konju, kad je ulazio u lateransku crkvu. On ih je zato neumorno podupirao i na Siciliji, kao i u Ugarskoj i Hrvatskoj. No bas u taj mah stize Anzuvince Ijut udarac. Godine 1295. stala haraciti po Italiji kuga, koja je u crno zavila i kraljevski dvor u Napulju. U polovici godine, negdje na koncu lipnja, obolio od nje Karlo Martell, predestinovani kralj Ungarije i Hrvatske, te umro od nje naglom smrcu, ostaviv§i za sobom samo sitnu djecu. Cetiri mjeseca iza njega (21. hstopada) umro je i zagreba^ki biskup Ivan, jedan od najgorljivijih i najvjernijih privrzenika njegovih. Smrcu biskupa Ivana odlahnu znatno kralju Andriji. On se po savjetu kolockoga nadbiskupa pozuri, te popuni tu znamenitu biskupsku stolicu svojim covjekom, erdeljskim prepostom Mihajlom. Novi biskup udje s vojskom u svoju biskupiju, pak okruzen od vojske dade se ustoliCiti u stolnoj crkvi zagrebackoj. Na to stade kanonike progoniti.
