god. 1189. KaCicima i Omisanima, jer su dirali u njegove podanike u Italiji. Uz kne- zove od plemena Kacica iztice se osobito neki knez Domald, sin Saracenov, a unuk slije- poga Zolonje (Zoloyna). Ne znamo, kojega je bio plemena, ali vlast mu je bila silna. Drzao je svu zemlju od rijeke Krke do Zadra, zalim zupu Cetinu s Triljem, a uz to je bio izprva naCelnik grada Zadra, poslije pak gradova Sibenika i Spljeta. Osobito se podigao onda, kad je ono u Spljetu zarobio protivnike kralja Andrije, koji bijahu naka- nili poci u Carigrad, da pozovu Gejzine sinove na prijestolje. God. 1210.— 1223. bio je knez Domald mocniji i ugledniji u kraljevstvu od samoga bana. No prevelika sreca izo- bijestila kneza Domalda, i kad se je ono god. 1223. herceg Bela ponovo zavadio s otcem, onda se i knez Domald digao na svoga kralja, skupio vojsku u tudjini, te provalio s njom u Hrvatsku. No Andrija svlada buntovnika i liSi ga svih njegovih ze- inalja. Svu zemlju od rijeke Krke do Zadra podijeli na to kralj Andrija god. 1223. braci Gregoriju i Stjepanu od plemena Subica. Knezovi Gregorije i Stjepan spominju se vec god. 1201. kao gospodari grada Bribira u zupi istoga imena. Njihov stric Gregorije bio je tada biskup u Kninu, dok je drugi rodjak njihov, knez Visan, gospodovao u gradu Zvonigradu na rijeci Zrmanji u Lici. Darovnicom kralja Andrije postadose knezovi Bribirski od plemena Subic prvi ve- likaSi u hrvatskom kraljestvu. Naro^ito knez Gregorije preuzima sve casti nevjernika Domalda; poslije, god. 1226. spominje se kao nacelnik grada Spljeta. Toma arcidjakon kaze za njega, da je bio bogat i moguc, a vjest upravnik i poduzetan. Jo§ veli, da je bio osobito srecan, da je imao krasnu i brojnu porodicu, i da mu je svaki podhvat po§ao za rukom. Sve svoje protivnike redom je svladavao, tako da napokon nije bilo nikoga, koji bi se usudio dici ruku na njega ili na njegovu bracu. Ali i clanovi nje- gova roda i plemena morali su se pokoriti njegovoj vlasti. Jednom se zavadio knez Gregorije od Bribira sa svojim rodjakom, knezom Vi§anom od Zvonigrada. Digose vojske i zametnuse borbu. Visan bijase izprva srecniji, pak razbi Gregorija i zatvori ga u njegovu gradu Bribiru, tako da nije mogao iz grada izaci, ni u nj uci. Ali se Gre- gorije dosjeti varci, pak jednom iznebuha provali iz grada. Vojska Visanova bi raztje- rana, sam ViSan zarobljen. Nevoljni Visan molio se Gregoriju, da mu pokloni zivot; ali ovaj bija§e tvrda srca, pak ce se osvetiti. Dade s ViSana skinuti oklop, a onda ga probode sam svojim macem. Kad su se clanovi pojedinih knezevskih porodica medju sobom krvarili, nije 6udo, da su se i citave porodice otimale za vlast. Tako se je u juznoj Hrvatskoj podigla ve- likaSka oligarhija, koja je silno smetala i kralju i hercegu i banu Pace ni primorski gradovi nisu bili od njili sigurni, te su ih s toga birali za svoje na^elnike, samo da u njih ne diraju. Naro6ito grad Spljet, sijelo metropolije i prirodno srediste dalmatinskoga primorja, bio je prvi na udaru. Spljecani su zato redom hrvatske knezove birali za svoje nacel- nike, i to obidno onoga, koji je upravo bio najjaci. Tako iza kneza Domalda izabraSe 1221. nacelnikom kneza ViSana iz Zvonigrada; ovoga zamijeni humski knez Petar (1222. — 1226.) No uza sve to ne bijahu Spljecani mirni od ostalih knezova hrvatskih. Za nacelnikovanja ViSanova uznemirivahu Spljecane cetinski knezovi Budislav i Hrani- slav; za-kneza Petra udarise Tolen i Vudeta, sinovi Butkovi, na spljetsko mjesto Ostrog, te ga zauzeSe. Spljecani s pomocu svoga nacelnika Petra, kneza humskoga, skupise na to vojsku od 3000 momaka, te osvoji§e opet oteti im Ostrog. Napokon dodijavase Spljecanima i knez Domald, nekadanji nacelnik njihov; za jedne jedite navale ote njima 30.000 ovaca, a uz to zarobi i mnog© Ijudi, koje je tekar nakon godine dana pustio na slobodu uz veliku odkupninu. Ovo nekoliko podataka pokazuje, kakvo je stanje bilo u juznoj Hrvatskoj nakon neprekidnih gradjanskih smutnja. No najgore zlo bijaSe gusarenje Omisana i drugih po-
