danika knezova od plemena Kacica. Tuzbe na Omi§ane doprije§e i do pape Honorija III., koji na to nalozi svomu poslaniku za Ugarsku i Bosnu, po imenu Akonciju, da uz- radi nesto i proti omiSkim gusarima. Akoncije dodjc 1221. u Spljet, no po§to su tada upravo bjesnile gradjanske borbe u Ugarskoj i Hrvatskoj, ne dobi pomoci od drzavne vlasti, vec skupi brodovlje i kopnenu vojsku na svoju ruku, te udari na Kadice i Omi- sane. Mnogo ih potuce, otete brodove spali, te ih napokon prisili, da su morali doci moliti za milost i obecati, da ne ce vi§e uznemirivati krscana. No njihovo obecanje slabo je vrijedilo. Cim je Akoncije ostavio Hrvatsku i Dalmaciju, nastavi§e oni svoj stari zanat na strah i trepet svima susjedima. Jednako nepovoljne kao politicke prilike bile su i crkvene. Vrli i udeni spljetski nadbiskup Bernard, koji se je mnogo brinuo za svoje stado, bija§e umro jo§ god. 1217. Iza njegove smrti ne htjede spljetski kaptol da odredi novi izbor, samo da dulje pobira nadbiskupske prihode. No najednom ustade jedna stranka, koju je vodio djakon Petar, te zahtijevase, da se bira novi nadbiskup. Ona preporucivase kojega odlicnijega Ugrina, koji bi radio u prilog Spljecanima na kraljevskom dvoru. Toj stranci pridruzi se palatin Jula, bivsi nekad hrvatski ban, te izradi, da je nadbiskupom bio izabran njegov rodjak Gun eel, muz odlidna roda, ali inace malo vrijedan. (1221.) Guncel bio je neuk, te je radi svoje prostote omrznuo svim Spljecanima, tako da su i njegovi izbornici brzo po- zalili, §to su doprinijeli k njegovu izboru. Pace kad je Akoncije stigao u Spljet, dodje s tim nadbiskupom u sukob, skinu ga s casti i zapovjedi mu, da ide u Rim opravdati se papi. Tek nakon dvije godine (1224.) vracena bi Guncelu njegovu nadbiskupska cast. Kraj takovihprilika u crkvi hrvatsko- dalmatinskoj nije Cudo, da je i sama vjera stradala. Bogomili ili Patareni, koji se u Bosni opet pojavise, stado§e se siriti i po susjednoj Hrvatskoj. Mnogi knezovi u Hrvatskoj prigrlise Bogomi- lovu nauku , kao zvonigradski knez Visan, za kojega se narocito kaze, da je bio »zastitnik krivovjeraca* (fautor haereticorum.) I humski knez Petar bio je pataren; pak kad je postao nacel- nikom Spljeta, stajahu uz njega samo svjetovnjaci, docim su duhovnici od njega zazirali, pa6e crkvena vrata pred njim zatvorili. No svjetovnjaci ote§e silom crkvene kljuce i dovedose kneza u crkvu. Kad je to cuo Akoncije, udari Spljet kletvom (interdiktom), koje se oslobodi tek iza godine dana. Izlozeno politicko i vjersko stanje u Hrvatskoj izmedju Gvozda i Neretve odaje, da je hercegu Beli bilo i tu prostrano polje za rad i reforme. Ne dostaje nam izvora, koji bi nas poudili, §ta je Bela radio, da i ovdje uredi stvari. Vidimo ga doduSe vise puta u druztvu spljetskoga nadbiskupa Guncela, zatim kninskoga i krbavskoga biskupa i hrvatskih zupana, ali §ta je s njima vijecao, ne znamo. Jedino iujemo, da je svom snagom nastojao zatrti gusarenje Omisann, koji su svojom drzkosdu zavodili i druge. Posto je papa OmiSane iz crkve izobcio i prokleo, dize herceg Bela god. 1225. na njih
