ljudskom pohvalom i narodnim priznanjem. Ivan arcidjakon GoriCki, koji je zivio za citavo stoljece poslije, piSe opet: >Kaze se, da je bio slavan covjek« (dicitur fuisse so- lempnis homo). Stjepan 11. bio je zaista vrijedan biskup. On je materijalno podigao za- greba6ki kaptol, imenovao za njegove clanove same domade sinove, podizao mnoge nove zupe i crkve, dao sastaviti strucne knjige za poduku svecenstva, osnovao kaptol 6azmanski (zacezanski, 1232.), i napokon nastanio u zemlji Dominikance, Franjevce i druge redovnike. Vrsak njegova nastojanja bija§e, da je zagrebaSku biskupiju htio udiniti nezavisnom od ugarskog episkopata, narocito od kolocke nadbiskupije, pak ju uzvisiti na metropolu citave Hrvatske i Dalmacije mjesto osiroma§jele i propadajuce nadbiskupije spljetske. Koliko je mladi kralj i herceg Bela cijenio biskupa Stjepana, svjedoci ovaj doga- djaj. Neki Mutimir Mutimirovic, vlastelin u Medjumurju i vlastnik Bistrice i otoka Sigeta, duze je vremena neprijateljevao s nekim Pavlom, bratom Egidijevim, te mu je nanio ne samo ogromnu §tetu, nego ga i oslijepio na obje oci. Radi toga groznoga zlocina pri- tuzio se je Egidije hercegu Beli, a taj odsudi, da se tuzitelj i krivac medju sobom biju, i odredi im za ro6i§te grad Zagreb. No Mutimir ne dodje na roSiste, niti ne posalje svoga zamjenika; zato ga herceg Bela s ogluhe osudi na globu od 200 maraka, da tom globom namiri slijepoga Pavla. Sad se Mutimir utece okrilju biskupa Stjepana, da bi za nj molio. I herceg zaista za volju svojemu dragomu i vjernomu biskupu privoli, da se snizi globa na 150 maraka, na sto je napokon pristao i Egidije. Bela medjutim nije polucio sve tim, §to je vrijednoga Stjepana uzvisio na stolicu za- grebacke biskupije; onje i sam mnogo radio u povjerenoj mu hercegovini. On je putovao po zemlji, da joj rane vida i parbe rijeSava; on je podizao slobodne obcine i podu- pirao crkvene zavode i sirotinju. Dne 26. svibnja 1224 nalazimo ga u Topuskom, gdje mu jos otac Andrija bijaSe god. 1205. osnovao samostan Cistercita; tu on rje§ava parbe izmedju Cistercita i Templara. God. 1225. u lipnju boravi on u svojoj stolici Krapini, a uza nj su spljetski nadbiskup Guncel, krbavski biskup Martin, kninski biskup Mika, zatim mnogi zupani i dvorski dostojanstvenici. Tu u Krapini dariva on za spas duse svoje i majke svoje Gertrude samostanu Cistercita u Topuskom kunovinu od §est plemena u Gorskoj zupi. Da bi uredio dohodak hercegov i osigurao si vojenu snagu, ako bukne rat, proglasi on zasluzna plemena po Hrvatskoj kraljevskim slobodnjacima, to jest on ih oslobodi od zupanske vlasti, ali ih zato ne rijeSi drzavljanskih duznosti. Tako on 24. prosinca 1224. proglasi Radusu i sav rod njegov, koji je sacinjavao Klokodko pleme u Gorskoj zupi, pravim kraljevskim slobodnjacima, ali s uvjetom, da ce oni svake godine placati hercegu za svoje kmetove i naseljenike u ime kunovine deset dinara, a u ratu da 6e u hrvatsku vojsku poslati 15 oklopnika (konjanika) i 100 pjeSaka. Jednakim je nacinom god. 1225. proglasio slobodnjacima Cakana i bracu njegovu u krizevackoj zu- paniji; iste godine ucinio je slobodnjacima Buduna i njegovu bracu u zupaniji zagre- backoj, te je tako polozio temelj potonjoj plemenitoj obcini u Turopolju. Napokon je god. 1225. podijelio varosi Petrinji sloboStine i oslobodio ju od banske vlasti. Sve, sto se dosad spominjalo o radu i djelovanju hercega Bele, tide se poglavito Slovinske zemlje izmedju Drave i Gvozda. U juznoj Hrvatskoj od Gvozda do Neretve, kao i u jednom dijelu Huma bijahu prilike sasvim druge. Tu su se na koncu XII. sto- Ijeca podigle neke knezevske porodice, koje su stale zivlje utjecati u javni zivot. Ve<5 bi spomenuto, kako su miloScu i darom kralja Bele II. knezovi krdki dobili zupu Mo- druse i tako postali hrvatski velikaSi. Kud i kamo silniji bijahu u to doba knezovi od plemena Kaiica u Omisu, Poljicama i Krajini. To je pleme jo§ u XIL stoljedu za svoga kneza Nikole (1167.— 1180.) bilo strah i trepet susjedima. Ime Kadda bilo je radi gu- sarenja straSno; Dubrov6ani i Kotorani sklapali su s njim ugovore i saveze, samo da ih OmiSani ostave na miru. Pa^e i njemaCko-rimski car Fridrik Barbarosa zaprijetio je Ilrv. povj. ^4
