B E L A II. (III.)
1173.— 1190.
Kralj Stjepan IV. umro je 3. svibnja 1173., ne navršiv ni trideset godina. Pošto nije ostavio mužkoga poroda, patrilo je prijestolje u Ugarskoj i Hrvatskoj brata mu Belu ili Aleksija, koji se je odavna već desio u Carigradu na dvoru cara Emanuela. Taj ga bijaše izprva odredio za svoga nasljednika, te ga i zaručio sa svojom kćerju Marijom; no kad je Emanuelu god. 1169. druga žena rodila sina Aleksija, opozove car sve svoje prijašnje odredbe, te ozeni ugarskoga kraljevica Anom (Agnezom), sestrom svoje druge supruge.
Premda je dakle Belu išlo prijestolje, ipak je bilo malo nade, da bi ga mogao zadobiti. Udova kralja Stjepana IV. izticase, da je trudna pak za- htijevase, da se poceka, dok se vidi, hoce li dobiti sina. Uza to zacahu se svje- tovni velikasi Bele, koji je, odgojen na dvoru stranog i neprijateljskog vladara, mozda se i odmetnuo od svoga naroda; svecenstvo pak zazira§e od dovjeka, koji je bio odrasao u krilu iztodne crkve, te se bilo bojati, da <5e progoniti ili bar odnemarivati latinsku crkvu. Glavni protivnik Belin bijaSe ostrogonski nadbiskup Luka Banfi. Domala se digne protiv Bele brojna stranka, koja je radila, da se na prijestolje uzvisi njegov mladji brat, po imenu Gejza. Njima se pridruzi i sama majka Eufrozina, voledi sina, koji je vazda bio uz nju, ncgo drugoga, kojemu je bila gotovo odvikla. No ipak se naSlo dosta muzeva, koji su otvoreno pristajali uz Belu, jer ga je po zpkonu i pravdi iSlo prijestolje. Ti na
