cara, da ga milostivo odpusti, car obilato nadari i njega i Spljecane, te im dozvoli, da se vrate u domovinu. Tako nije byzantsko carstvo imalo vise ni jednoga protivnika u gradu Spljetu. Arnerije sa svojim svecenstvom pokoravao se je carskim zapovijedima, a zato je opet novi carski namjestnik, vojvoda Rogerije, radio u prilog nadbiskupu, kad bi se samo zgoda desila. I Arnerije nastojao je zivo ne samo oko boljega zivota svecenstva i oko pouke puka, nego se je i mnogo brinuo, da uredi svoju biskupiju i da joj vrati izgub- Ijene povlasti i posjede. Bas radi posjeda zavadi se jednom prigodom s lirvatskim plemenom Kacica, koji su tada drzali zupu Poljicku, dio Krajine i grad Omis na utoku Cetine u more. Povod razmirici bile su neke zemlje, poimence selo Srinjine na podanku gore Mosora, koje si prisvajaSe u jednu ruku pleme Kacica, a u drugu nadbiskup Arne- rije za svoju biskupiju. Razmirica se tako zaostri, da se je Arnerije na posljedku obratio za pomoc caru Emanuelu, trazeci u njega zastite proti Kacicima. Car izdade namah nalog svomu namjestniku Rogeriju, neka izvidi, da li je istina, sto nadbiskup tvrdi za Srinjine, i da li ima u njega pismo, kojim bi mogao dokazati, da je to selo njegovo. Ako je nadbiskup vlastnik, neka mu se s mjesta povrate Srinjine, koje su mu Kacici nedavno oteli. Na to dozove 10. lipnja 1180. vojvoda Rogerije nadbiskupa i svecenstvo, zatim vi§e gradskih nacelnika i hrvatskih zupana na sud, koji se je sastao u Spljetu izpred kule cara Emanuela. Onamo dodjose osim prucih se stranaka jos i Mireo, biskup senjski, Flasko, biskup kninski, zatim hrvatski zupani De§a, Nikola, Miroslav, Stjepan, Grubisa, Drago, i mnogi drugi. Na sudu ne bijase govora o Srinjinama, nego samo o posjedu crkve sv. Bartola, i taj bi zaista podijeljen Arneriju u vlastnictvo. Ujedno dade vojvoda Rogerije nadbiskupu dva pristava, koji ce ga uvesti u dosudjeni mu posjed. O Srinjinama nije se nista odlucilo, jer nadbiskup nije valjda mogao svoga prava dokazati. Medjutim ode Arnerije sa svojim pristasama, da preuzme zemlju. Ogledavsi medjase i ustanovivSi ih dodje i do sela Srinjine; no ondje ga doceka knez Nikola Kacic s bracom, rodjacima i citavim plemenom. Ka6ic s druzbom obkoli nadbiskupa i svi pocnu na nj vikati: »Sta ti radis, zli glavaru ? Sta snujes proti nam? Ako te namah ne bude nestalo, znaj da je to posljednji dan tvoga zivota*. Ali Arnerije se ne presirasi, vec odvrati prkosno: >Nije to vaSa zemlja, nego crkvena, koju ste silom ugrabili«. Sada tek nastade prava gungula; Kacic sa svojim plemenom pograbi kamenje i bacase ga na nadbiskupa, dok ga ne pokopase pod gomilom kamenja. Dok su ovako Kacici kamenovali nadbiskupa, pobjegose oba pristava i drugi Ijudi, koji bijahe nadbiskupa dopratili, u grad Spljet, da jave gradjanima tu nesrecu. Kao gromom osinuti prenuse se gradjani, pograbise oruzje, pak koje po moru, koje po kopnu pohitase k brdu Mutograsu (Monte grasso, Debelo brdo), gdje se bijase nesreca dogodila. Kacici u to sa svojim plemenom umakose, a Spljecani razvalise gomilu kamenja, te odnijese Ijes svoga nadbiskupa u Spljet, gdje ga sveSano sahraniSe. Kasnije podigose na istome mjestu, gdje je nadbiskup tuzno zaglavio^ malu crkvicu, koja i sad jos stoji. Nadbiskup Arnerije pogibe 4. kolovoza 1180. Nekoliko tjedana poslije (24. rujna) umrije i byzantski car Emanuel. Cim je oci sklopio, 6itava Hrvatska s Dalmacijom listom se dize na noge, odmetne se od Carigrada, i vrati se u krilo svoga zakonitoga kralja.
