pokon pretegose, te bi izabrano poslanstvo, koje ce poci u Carigrad i Belu pozvat na prijestolje. Ugarski poslanici sretose se jos na putu u Sredcu s carem Emanuelom. Cuvsi naime car, da je Stjepan IV. umro, skupi brzo vojsku i podje s Belom prema Dunavu, da ga posadi na ugarsko i hrvatsko prijestolje. Poslanici ocitovase Emannelu, kako su Ugri dobre volje spremni priznati Belu za svoga kralja; a na to car odustade, da ide sam u Ugarsku, vec posia onamo Belu sa suprugom i dade mu za pratioce protosebasta Ivana i neke druge odlicne muzeve. Prije odlazka morade se Bela svomu dobrocinitelju zavje- riti, da ce vazda raditi u prilog njemu i byzantskomu carstvu. U Ugarskoj snasle su Belu nove nezgode. Premda je dvadeset i petgodisnji kralj svojim uljudnim i Ijubaznim postupanjem predobio mnogo svoje prijasnje protivnike, ipak mu ostade dusmaninom ostrogonski nadbiskup, koji ga nikako ne htjede kruniti. Bela obrati se na to papi Aleksandru III., a taj zapovjedi nadbiskupu kolockomu, da iznimice obavi krunisanje. I tako bi Bela napokon 13. sijecnja 1174. okrunjen za kralja. No neki protivnici njegovi rovali su i dalje proti njemu, a na celu im je bio mladji brat Gejza. Da bi ga namirio, udijeli Bela bratu jedan dio slovacke zemlje, kao herce- govinu (knezevinu), da njom upravlja. No Gejza se pomamio upravo za krunom, te se svedjer bunio. To dodija Beli. On baci Gejzu u tamnicu (1176.), u kojoj je onda pet- naest godina camio;- majku pak Eufro- zinu zatvori najprije u jedan tvrdi grad, a zatim ju posla u Carigrad. I privrzenici Gejzini bise strogo kaznjeni. U to vrijeme, a i poslije kroz cetiri godine kralj se je Bela vazda savjestno drzao ugovora, sto ga bijase utanacio s carem Emanuelom. Premda ga je boljelo, sto je najveci dio kraljevstva hrvatskoga zajedno s banovinom Bos- nom bio u vlasti byzantskoj, tako da je njemu preostao jedino zapadni dio Slovinske zemlje i cest Hrvatske od Gvozda do Zrmanje i Krke, on je vazda gorljivo prianjao uz Emanuela, pace ga je pomagao i s vojskom, kad je ratovao na iztoku sa seldzuckim sultanima. No kad je Emanuel god. 1180 umro, smatrao je Bela, da je rijesen svake obveze i svakoga obzira prema Carigradu. U obce je smrcu Emanuelovom u tinji tas odlanulo svima narodima i drzavama, koje su medjasile s njego- vom drzavom, te su kroz 6etrdeset i sedam godina bile u neprestanom strahu i trzanju, Osobito na balkanskom poluotoku kano da se rodio nov zivot, posto je doslije gvozdenom rukom njegovom bilo sve pritisnuto i osudjeno na mrtvilo. Srbski veiiki zupan Stjepan Nemanja proglasi se namah nezavisnim, ne priznavajuci vi§e ni po imenu vrhovne vlasti byzantske; Nemanjin sinovac Miroslav^ knez u Humu, postade tako silovit, da je stao uznemirivati Ilrvatsku i Dalmaciju; u Bosni pak pojavi se namah god. 1180. ban Kulin, kojega je sestra bila udata za humskoga kneza. Svi ti vladari, oslobodjeni od silnoga Emanuela, pregnuše, da se osile i prošire svoje oblasti.
