ugode, pak da tako steku iskrenih privrzenika u Hrvatskoj i Dalmaciji. Toma arcidjakon pripovijeda o torn ovako: Citava Dalmacija i gotovo cijela Hrvatska bijase podlozna caru Emanuelu. Ova] pako bijase veoma milostiv prema svim svojim podanicima. Nije pobirao daca, vec je veledasno razpoklanjao svoja dobra. Sve bi castio, koji su k njemu dolazili na poklon, pace bi im putne troskove iz svoje carske blagajne namirivao. Doznav^i pak, koliko ima dusa u gradu Spljetu, siljao je svima podpore, ca i djeci u koljevkama da- rovao je po jedan dukat. Vojvode njegove dosavsi s velikom vojskom, imali su vazda sila i obilje novaca za trosak, te nijesu bill na teret gradjanima*. Sve se pokori caru Emanuelu, samo glavar katolicke crkve, nadbiskup Girard u Spljetu ne htjede ni cuti za cara razkolnika. Svjetovnjaci spljetski zahtijevahu od svoga nadbiskupa, da i on podje na poklon novomu gospodaru Hrvatske i Dalmacije, pak da bi mu svecenstvo njegovo u to ime moralo skupiti novaca za put. Ali Girard ne htjede na to privoliti, vec ode u Rim k papi Aleksandru III., a taj izdade god. 1170. poslanicu, kojom oslobodi svecenstvo hrvatsko i dalmatinsko od placanja svake podpore, ako bi nadbiskup isao u pohode ili na poklon budi cara byzantskomu, budi kralju ugarskomu. Girard vrati se na to u Spljet misleci, da ce se gradjani primiriti; ali kad su sada spljetski svjetovnjaci, na celu im nacelnik Ivan, jos odlucnije trazili, da ide u Carigrad. ostavi on drugi put svoju stolicu, te se ne vrati vise sve do smrti svoje (1175.). Spljecanima dadc se to na zao, te kusahu poslanstvom na papu do- mamiti Girarda u Spljet. Girard obeca, da ce se vratiti, ali samo uz po- godbu, ako mu se gradski nacelnik i citavo gra- djanstvo prisegom obveze, da ce vazda braniti prava njegova i crkvena, a naro- cito da ga ne ce ni sami siliti, ni pustiti.da ga drugi sile, da podje pokloniti se caru Emanuelu. Splje- cani medjutim ne prista- do§e na to, i tako se Girard vi§e ne vrati na svoju stolicu. Po smrti Girardovoj imenova papa na molbu Spljetcana nadbiskupom nekoga Talijana Rajnerija, koga su Hrvati prozvali Arnerijem. Ovaj Arnerije bijase, kako se prica, imucan (Jovjek, a uza to uman i razborit biskup. Cim je doSao u Spljet, saletise ga gradjani, da ucini ono, Cemu se je Girard toliko otimao, da naime podje u Carigrad na poklon caru Emanuelu. Na veliko veselje gradjana privoli Arnerije na to, i namah bise izabrani poslanici, koji ce s nadbiskupom poci u Carigrad. Dosavsi onamo primljen bi Arnerije vrlo prijazno, te pozdravi cara najpokornije u ime gradjana spljetskih. Iza toga ostade duze vremena u Carigradu, a trosak za boravak njegov i spljetskih poslanika namirivala je carska blagajna. Kad je napokon Arnerije zamolio
