pale Grke pokupiti i sve na jednom mjestu sahraniti, a nad grobom njihovim podize veliku mogilu, da bi se cinilo, da ih je kud i kamo vise izginulo. Kad je za sve to cuo car Emanuel, dodija mu vjerolomni kralj Stjepan. Namah iza uzkrsa 1168. dodje sam u Sredec, te sabirase vojsku sa svih strana svoga carstva, da ucini jednom kraj i konac zulumu ugarskomu. Deseci se u Sredcu stigoSe mu glasi, da seje oddva mjedena kipa, sto su stajala na trgu u Carigradu, tejedan prikazivao Ugarsku, a drugi byzantsko carstvo, onaj byzantski od trosnosti srusio, docim je ugarski ostao citav. Namah zapovjedi, da se ugarski kip srusi, a byzantski na novo podigne, hoteci tako ozna6iti sudbinu obih drzava. SabravSi zatim veliku vojsku, stade razmiSljati, dali bi sam posao u rat ili bi vojsku povjerio kojemu vojvodi. Svjetovahu ga, da ostane u Sredcu i da imenuje vojvode, jer ako pobijede, bit ce veca slava, ako budu porazeni, bit ce manja sramota. Na to povjeri citavu vojsku svomu rodjaku Androniku Kontoste- fanu i poduci ga, kako ce vojevati s Ugrima. Vec iza nekoliko dana predje Andronik Savu i dopre s velikom vojskom svojom do Zemuna. U isto vrijeme prispije i ugarska vojska, koju je vodio hrabri Dionizije. Priblizivsi se Ugrima, ne htjede Andronik namah zametnuti boja, vec razasla svoje Ijude, da uhvate kojega Ugrina, koji bi im izkazao polozaj i broj neprijateljske vojske. I zaista zarobljen bi jedan Ugrin, koji izprida, da ugarsku vojsku, vodi 37 vojvoda (zupana,) a na teu im je hrabri Dionizije; vojnika da ima 15.000 konjanika, oklopnika, strijelaca i pracara. Ugri da su tako smjeli, da ne ce gr6ka vojska ni prvoj navali njihovoj odoljeti. Andronik izabcre dan sv. Prokopija (18. srpnja) za bitku. U to mu stize pismo od cara Emanuela, gdje mu zapovjedi, da bitku odgodi na zgodniji dan. No vojvoda turi pismo u dzep i povede vojsku u bojne redove. Poredav§i vojsku i osokolivSi ju vatrenom besjedom, poce ju voditi u boj. Iduci na neprijatelja dodjose do onoga mjesta, gdje je prosle godine Dionizije podigao mogilu na grobu palih vojnika grcikih. Svi poskakaSe ondje s konja, te se prisegom zavjerise, da ce smrt svojih drugova Ijuto osvetiti. Dionizije cuv§i, da se Grci primicu, nije si mnogo za to glave razbijao. Kako se i suvise uzdavase u svoju snagu, smijase i rugase se neprijateljima, pace zapovjedi svojim Ugrima, da se ponapiju vina i da nekoliko vrceva izkape u zdravlje dolazecih Grka. A na to se digose brzi Ugri, pograbiSe oruzje, i stavise se u bojni red. Bitka zapoce. Izprva kao da ce Ugri pobijediti, ali na posljedku pretegnu grcka sila. Ugri nagnuse u bijeg, a Grci za njima, te ih poubise sila, da je bojno polje bilo prekrito Ijesovima ugarskih junaka. Zarobljena bi i ogromna zastava, koja je bila tolika, da su ju morali voziti na kolima; tako isto uhvacen bi i Dionizijev konj s citavom opremom, te je sam Dionizije jedva ziv nekim 6udom umakao. Zasuznjeno bi jos mnogo vojvoda, medju njima pet zupana, zatim osam stotina vojnika. Ovom osudnom bitkom svrsi se dugotrajni rat izmedju cara Emanuela i kralja Stjepana. Srijem, Bosna, i citava Hrvatska s Dalmacijom (izuzev Zadar) spadose u ruke careve, kojima namah posalje svoje vojvode i upravitelje u te zemlje i pokrajine. Malo zatim zaruci car kraljevica Belu ili Aleksija, koji se je svedjer desio u Carigradu, sa svojom kcerju Marijom i odredi ga za svoga nasljednika na byzantskom prijestolju, na- dajuci se ovako, da ce Bela svoju bastinu za sve vijeke sjediniti s carstvom. Hrvatska s Dalmacijom ostade sada pod byzantskim carstvom kroz trinaest godina, naime sve do smrti cara Emanuela. Namjestnikom carskim postade Konstantin Sebastos, koji se je ponosno zvao » vojvoda citavoga kraljevstva dalmatinskoga i hrvatskoga.« Stolovase u gradu Spljetu i nastojase odanle, da pokori hrvatske zupane i plemena, koja nijesu htjela da skuce svoj vrat pod by^antsku vladu. Osobito se u tima borbama pro- slavise zitelji hrvatskoga grada Klisa, zatim plemena Kukari i Kacici. No napokon prevlada grCka sila, i za dvije ili tri godine ne bija§e nikoga vise, koji bi se otimao s oruzjem u ruci byzantskim vojvodama. Ti pak, pokoriv§i Hrvate, nastojahu sada, da im u svem
