čestito i posteno mislim s vama raditi, jer ste krscani, pristajem na mir, ali vam je pri- seci, da cete mir i drzati«. Na to se poslanici zaista zaklese u ime kraljevo, da ce drzati mir i da ustupaju Srijem i Dalmaciju. Ali kralju Stjepanu IV. ne bijase iskreno stalo do mira. Cim mu je malo odlanulo, namah je opet snovao, kako da vrati izgubljene zemlje svojoj drzavi. Pomagala su ga pri torn i mnoga hrvatska gospoda, kojima se ne moga§e sviknuti grdko vladanje. Nad- biskup spljetski Petar ostavi prvi svoju stolicu i ode u Ugarsku, ne htijuci se pokoravati caru razkolniku, a i mnogi hrvatski zupani ne htjedo§e se iznevjeriti svomu zakonitomu kralju, pace nastojahu, da bi i latinske gradove odvratili od byzantskoga cara. Videci to kralj Stjepan IV. posalje u Hrvatsku i Dalmaciju nekoga vojvodu ili bana Relju, covjeka mocna i ugledna, da se stavi na telo nezadovoljnicima, pak da protjera Grke iz tih kraljevina. Cim je Relja dosao u Hrvatsku, grnuo narod odasvud pod njegovu zastavu, te zupa za zupom i grad za gradom odmetase se od byzantskoga cara. To pri- sili carskoga namjestnika u Spljetu, Nicefora Kalufa, da izadje sa svojim cetama u susret vojvodi Relji. No prolazeci kroz hrvatske zupe oslavljali ga redom njegovi Ijudi, bjezeci i razilazeci se na sve strane, tako da se je napokon Nicefor s posve malom cetom nasao pred neprijateljem. On se je doduSe s ostatcima svoje vojske hrabro borio, ali mu nije pomoglo. Ceta bi mu razprSena, a on sam bi zarobljen. Iza ovoga poraza odmetnu se od byzantskoga carstva citava Hrvatska, a valjda s njom i Bosna. A i neki gradovi dalmatinski pokori§e se opet kralju Stjepanu. Jedini Spljet, gdje su osobito svjetovnjaci revno pristajali uz cara, ne htjede se predati. Zato odluci vojvoda Relja, da ce ga silom uzeti. O torn priCa Ijetopisac Toma arcidjakon ovako: Vojvoda Relja nastojase na svaki nacin, da postane gospodar i nacelnik grada Spljeta, ali ga caru odani Spljecani ne htjedoSe bojeci se, da ne bi spali pod vlast muza hrvatskoga porijekla. Na to pocne vojvoda udarati na grad. Dolazio bi sve pod zidine gradske i odvodio silu Ijudi i stoke za plijen. Spljecani se ne usudise oprijeti velikoj sili njegovoj, vec se branijahu iza svojih zidina; samo kadkad provaljivali bi iz grada i nanosili stete svomu dusmaninu. Zgodi se jednom, da je vojvoda Relja sabrao veliku vojsku, te utaboriv se pred gradom, stao harati i sjeci vinograde i plodonosno drvece. Videci to tuzni Spljecani, posalju preda nj poslanike moleci ga, neka bi se s njima nekako nagodio. Ali Relja odgovori: »Ja ne cu prestati haranjem, dok ne posije6em sve vase vinograde tako, da vam sasvim nestane vina, pak da ga nemate ni toliko, koliko treba za jednu misu«. Tuzni poslanici odose, a vojvoda pane opet pod zidine, poce gradjane grditi i pozivati ih na mejdan. Na to se Splicani ipak jednom ohrabrise, pak pograbivsi oruzje provalise na gradska vrata. Razdijelise se u dvije cete; jedna ce se ogledati s Hrvatima, a druga ce im zaci za ledja, te iz zasjede na njih navaliti. Domala dodje do bitke, i sred bitke provaliSe oni iz zasjede. Nastade Ijuto kresevo, te sam voj- voda Relja pogibe prvi u boju. Cim on pade, cete njegove nagnuSe u bijeg. Spljecani proganjahu neko vrijeme bjezece Hrvate, a zatim se vratise veseli u grad. Uzput odru- bise glavu palomu vojvodi Relji, te ju natakose na gradske zidine, neka se znade, tko je pobijedio. Ali Spljecani ne mogoSe ipak odoljeti. Jo§ iste godine 1167. pokorise se kralju Stjepanu, a s njima i gradovi Trogir i Sibenik. Kralj Stjepan potvrdi na to sve povla- stice tih gradova, §to ih dobise od njegovih predja; a papa Aleksandar III. imenova na molbu Spljecana novoga prvostolnika, nekoga Girarda iz Verone, Ijuta protivnika grckoga cara. U isto vrijeme, kad se je Hrvatska s Dalmacijom vratila pod svoga kralja, voje- vase druga ugarsko-hrvatska vojska u Srijemu. Vodio ju je glasoviti vojvoda Dionizije. On zatece jednom prilikom rano u zoru nepripravne gr^ke vojvode Gabrasa i Branu, te ih potuče i razprši im svu vojsku. Vojvode same jedva živi umakoše. Dionizije dade
