jo§ vi§e vojske. Tu smisli i osnovu, kako ce ne samo Srijem uzeti i kralja Stjepana kazniti, nego uza to osvojiti i sve zemlje i oblasti, sto su nekad spadale na hrvatsku drzavu. Hrvatska, Dalmacija, pak i Bosna neka se vrate pod byzantsku vrhovnu vlast, kojoj su se toboz pokoravale, dok ih nije lakomi Koloman ugrabio zakonitomu gospo- daru. U to ime razdijeli Emanuel svoje 6ete u dvije vojske: jednu povede sam u Srijem a drugu povjeri vojvodi Ivanu Duki, da s njom osvaja Bosnu, Hrvatsku, Duklju i Dal- maciju, naime one zemlje, koje su nekad spadale na rimsku Dalmaciju. Ivan Duka sredno svrsi, sto mu bijase car povjedo. Iz Sredca prodje kroz Srbiju u Bosnu, gdje pokori bana; a zatim provali u Hrvatsku i Dalmaciju. Tu mu se slabo opirao ban Ompudin, posto su kraljevske cete bile poSle u Srijem na cara Emanuela. Grada Zadra ne mogaSe Ivan Duka uzeti, jer je bio u mletackoj vlasti, ali zato predobi susjedne gradove hrvatske, narocito Ostrvicu i Skradin, koji je u to doba poceo cvjetati mjesto razvaljenoga Belgrada. Odanle krene slavodobitno na jug. Uz put zauze Trogir i Spljet, zatim pokori citavu Neretvu i slavno vec tada pleme Kacica. Iz Neretve provali u kraljevinu Duklju, te osvoji sve nekadanje crvenohrvatske oblasti Zajedno s Dubrovnikom, Kotorom i drugim gradovima. Tako je Ivan Duka osvojio svega pedeset i sedam tvrdih gradova i vratio byzantskomu carstvu citavu rimsku pokrajinu Dalmaciju. U Hrvatskoj i sjevernoj Dalmaciji postade na to carskim upraviteljem Nikefor Kalufo, koji je jos nedavno bio namjestnik u Srijemu; a u kraljevini Duklji i juzno-dalmatinskim gradovima (Dubrovniku i Kotoru) zavlada u ime carevo vojvoda Izak. Nicefor Kalufo stolovaSe u gradu Spljetu, a vojvoda Izak po svoj prilici u Dracu ili Skadru na Bojani. Dok je vojvoda Ivan Duka osvajao hrvatske i dalmatinske krajeve, udarao je car Emanuel na tvrdi grad Zemun u Srijemu. Kralj Stjepan spremao je doduse vojsku, da obrani grad i citavu pokrajinu, ali se ipak nije usudio, da se ogleda s carem. U to zapade posada ugarsko-hrvatska u Zemunu u toliku bijedu, da su vojvode poslale Ema- nuclu poslanike, te mu ponudili, da ce mu grad predati, ako ih pusti s vojskom zdrave i citave otici. No car im poruci, da ne ce na to privoljeti, dok vrhovni vojvoda Gre- gorije i drugi vojvode u gradu ne metnu uzeta na vrat, pak gologlavi i bosonogi ne dodju preda nj moliti za milost. Odpravivsi tako poslanike dade car jos jednom jurisati na grad, te ga na posljedku zauzme. Na to dodjose preda nj vrhovni vojvoda Gregorije i druge vojvode, bas onako kako bijase nalozio, pak ga placuci moljahu za milost. Car ih izprva ne htjede ni gledati, no na molbu kraljevica Bele pokloni im zivot, ali ih dade pobacati u tavnice. Na to provalise razjareni byzantski vojnici u grad, pak ubijahu Ijude kao jaganjce i oplijenise grad nemilo. Po silnim mrtvacima bilo je vidjeti, da se je grad junacki branio. Medju mrtvima nadjena bi i neka zena vracarica, koja se bijase za podsade popela na gradske zidine, te htjela da vracarijom spase grad; — ali ju u sred vracarija pogodila strjelica grckoga vojnika. Kralj Stjepan Ijuto se prepao, kad je zacuo za pad Zemuna, jer gotovo nije ni vjerovao, da bi se taj grad mogao tako brzo osvojiti! No jos ga vise potrese, kad se je proculo, da je i citava Hrvatska s Dalmacijom spala u §ake byzantske. Ne mogav uza to dobiti obecane pomoci ni iz Ceske ni iz Ruske, posalje slavodobitnomu caru Emanuelu svoje poslanike nudeci mu mir. Poslanici bijahu sami odlicni Ijudi, medju njima i srijemski biskup. Oni izjavise u ime kralj^vo, da ce on drage volje ustupiti caru Srijem i svu nekadanju rimsku Dalmaciju, samo ako pristane na mir. Car odvrati poslanicima ujedljivo: »Velika i cudna je stvar, kad tko hoce pokloniti ono, Sto je vec izgubio. Mi imamo Srijem, osvojismo Zemun, zauzesmo silom Dalmaciju, i tako smo postali gospodari svega onoga, sto nam hocete da ustupite, posto Vam je oteto. IH zar imade u Vas jos jedan Srijem, jos jedan Zemun, ili koja druga Dalmacija?* Narugavsi se ovako do volje ugarskim poslanicima okrenu govorom i zavrSi: »Ali da vidite, kako
