Dr. Franjo Racki ocijenio je Lučićevu povjesnicu ovako: »Ovo djelo, kao što sva ostala (djela) Lučićeva, odlikuje se objektivnošću i trijeznošću. Kao svjestan iztraživalac Lučic je pustio govoriti same izvore; on smatrase svojom zadacom samo to, da te izvore kriticki poreda, razjasni, u sklad dovede i zivotom nadahne. U posljednjem pogledu tjerao je pace trijeznost do suhoparnosti, bojeci se, da nebi dugackim umovanjem svoje misli na ustrb objektivnosti odviSe iztaknuo; da nebi elegantnom dikcijom histori6ku istinu odvi§e zastro. Lu6ic pripovijeda samo ono i toliko, sto je i koliko je nasao u vjero- dostojnim izvorima. Ova trijeznost opaza se navlastito u staroj istoriji. Koliko nijesu tu i noviji historici pustili uzde svojoj fantaziji i svojim nagadjanjima! Lucie se oslanja samonagrckei rimske pisce i na stare napise; upotrebljuje ih oprezno u svojemu razla- ganju; mnoga pitanja, koja tadanja nauka nije bila jos rijeSila i za koja nije jos do- voljna gradja bila pribrana, kao §to je n. p. pitanje o narodnosti pukova Uirika i Dal- IvAN Locid macije, on mfikom obilazi, priznavajuci tako radije svoje neznanje, nego da nauku neosnovanom hipotezom zamuti.« Uza svu tu objektivnost nije Ludiceva povjesnica svagdje djelovala povoljno. Luii- cevo djelo stampano bi za vladanja cara Leopolda I., koji je bio takodjer i hrvatski i ugarski kralj. Na dvoru kraija Leopolda drzalo se, da je Lucie svoje djelo pisao u prilog Mletcima i da je omalovazio prava krune sv. Stjepana na kraljevinu Hrvatsku i Dalma-
