ročito htio očitovati time, što si svoja vrstna iztraživanja, kojima si spomenike svoje preslavne domovine, davnom tminom zastrte, iznesao na svjetlo, povjerio da se stampaju mojim slovima (sed praecipue earn — amicitiam — mihi notam facere voluisti, cum lucubrationes tuas praestantissimas, quibus patriae tuae illustrissimae monumenta, iam dudum densis obvoluta tenebris, in lucem protraxisti, typis meis exarandas obtulisti).* Ivan LuCic bio je i podoban, da napi§e valjanu povjesnicu. Tomu je doprinijelo i vrijeme u koje je zivio, a i priprava njegova. Uceci u Padovi i u Rimu, gdje bi ovjen- 6aa lovor-vijencem doktora prava, upoznao je tadanju metodu historijskoga iztrazivanja. U Italiji je naime historidka nauka jos od proslog stoljeca udarila novim smjerom i poletila svjezim poletom; tu su se marljivo izucavali jezici za razumijevanje starih spo- menika, njegovale pomocne znanosti za istoriju, narocito arkeologija i kronologija, skup- Ijala se gradja po knjiznicama i arkivima, te se je od ozbiljnih povjesnicara zahtijevalo, da svoje pripovijedanje osnivaju na kriticki pribranim i poredjanim spomenicima. Tako se radilo ne samo za istoriju stariii, klasickih naroda, nego i za povjesnicu zivih naroda. Dovoljno je spomenuti Ivana Meursija, Ubba Emmia i Donata za grcke i rimske starine, Baronija i Raynalda za crkvenu i drzavnu istoriju, Agostina Mascardija za istorijsku znanost u obce (L' arte storica, Roma 1630.), zatim Pavla Sarpia, Andriju Morosinija, Franju Biondija, Famiana Stradu, Bentivogliu i mnoge druge povjesniSare pojedinih zemalja i naroda. Djela tih vrsnih ucenjaka upravo su za Lucicevog djakovanja u Italiji redom izlazila, te se pomamno 6itala. VrativSi se Lucie nakon svrsenih nauka u svoj zavicaj Trogir, stao i on snovati, da napi§e povjesnicu svoje domovine po metodi i uzoru talijanskih istoricara. Skupljao za to gradju po arkivima, narocito svoga rodnoga grada, iznosio na vidjelo davne ' mladje spisatelje o povjesnici Dalmacije i Hrvatske; pace i za proslost Slovinske zemlje (Slavonije) zivo se zanimao, te je od Rafaela Levakovica trazio i dobio nesto izprava zagrebacke biskupije iz XIII. stoljeca. Pribravsi ovako gradju dao se na izradjivanje po- vjesnice, te ju dotjerao do kraja nekako god. 1654. No svrsivsi djelo ubijedi se bolan, da ga ne moze posve izgladiti ni u Trogiru ni u Dalmaciji, pak se zato pomenute go- dine preseli u knjizevno srediste, u Rim. Tamo na izvoru ogromnoga knjizevnoga blaga jos je nekoliko godina priljezno radio i izpravljao, citavo djelo gotovo preradio i do god. 1661. napokon ga priredio za stampu. Lu6ic prikazuje u svojoj povjesnici dogadjaje i razvitak kraljevine Dalmacije i Hrvatske samo do polovice XV. stoljeca, naime do onoga casa, kad je citava Dalmacija, a s njom i primorska Hrvatska dosla pod mletacku vlast. Povjesnicu nije razdijelio u periode, nego u sest knjiga, koje je opet razdijelio na glave, ali tako, da se je drzao §to viSe kronologickoga reda. Prva se knjiga bavi Ilirikom i Dalmacijom za rimskoga vladanja, zatim prelaznom dobom poslije propasti zapadno-rimske drzave, a zavrSuje se dolazkom Hrvata i Srba i osnutkom hrvatske drzave. Tom hrvatskom samosvojnom drzavom, s njezinim vanjskim i nutarnjim prilikama bavi se druga knjiga. U trecoj se knjizi razpravlja, kako je Hrvatska do§la u zajednicu s Ugarskom, i kako su MletCani stali Siriti svoju vlast u primorskim gradovima i na dalmatinskim otocima, poSto su iz gradova za neko vrijeme bili potisnuti. Borba izmedju Mletaka i Ugarske za Dalmaciju nastavlja se u cetvrtoj i petoj knjizi, koja se potonja svrsava time, kako su primorski gradovi i otoci dalmatinski, a s njima i primorski krajevi hrvatski u XV. stoljecu ko- na6no pridruzeni republici mletadkoj. Sesta je knjiga napokon zanimljiva razprava o drzavnom i politiikom zivotu Dalmacije i Hrvatske od onoga casa, kako su prestale biti posve nezavisne, pak do XV. stoljeca. Svome djelu pridao je Lucie nekoje dotad jo§ neizdane izvore dalmatinske, koje mi cijenu jo§ vi§e dizu, i koje ga jo§ danas dine svakomu povjesniCaru neobhodno potrebitim.
