Istom god. 1101. mogao je Koloman misliti na Hrvatsku i raditi o tom, da to kraljevstvo pokori svojoj vlasti. Ali se poboja, da bi mu osirn kralja Petra Svacica mogli smetati i Mletcani, osobito kad bi uz Hrvatsku posegao i za Dalmacijom. U dobar cas dodje mu s toga poziv mletaCkoga duzda Vitala Michiela, koji mu je nudio prijateljstvo i savez i proti Hrvatima i proti Normanima u juznoj Italiji. Posavjetovav§i se sa svojim velikasima, prihvati objeruSke savez s Mletcima, jer se nadaSe ovako Mlet6ane zavarati, da bi u to mogao svladati osamljene Hrvate. Koloman utanadi s mletaCkim duzdom i pismeni ugovor, u kojem ima i ovo mjesto: »Ja Koloman, kralj Ugarske, drzat cu od danas u buduce pravo i tvrdo prijateljstvo i suglasje s tobom Vitalom Michielom, voj- vodom mletackim, dalmatinskim i hrvatskim, i podrzavat cu s mojima tebe i tvoje, i sve gradove, podlozne tvojoj vojvodini, i sve tvrdje i mjesta, podvrzena i poslusna vlasti tvojoj, i ne cu im nikako smetati. I ako bi tko od mojih izagnao ili uvrijedio jednoga od vaSih, te bi to ostalo nekaznjeno, popravit cu u roku od trideset dana. Ali jer velikasi i sta- rjesine sumljaju, imadem li tebe (duzda) zvati vojvodom Hrvatske i Dalmacije, to ja za podrzavanje prijateljstva, kao sto je ustanovljeno, hocu a i zelim, kako bi se od tebe i tvojih, a tako isto i od mene i mojih svaka dvojba sto prije uklonila, da se jedan drugomu nipo§to ne opiremo u nijednom slucaju, gdje se moze izvjestno dokazati, sto ide tebe po tvojim, a mene po mojim predsastnicima«.
Iz ovoga se ugovora jasno razabira, da se je Koloman, prije nego ce se oboriti na Hrvate, htio osigurati u Mletcima, koji su si takodjer prisvajali neka prava na Dal- maciju, te mu s toga mogli smetati u njegovim poduzecima. Upravo zato ne htjede on nijekati duzdu pravo na Dalmaciju, vec privoli, da svaki ostane pri svom, ne bi li ovako Mlet^ane lukavo nadmudrio, da skrstenih ruku glede, kad ce on ratovati s Hrvatima. Sada tekar 1102. spremi se Koloman, da zauzme Hrvatsku. Skupivsi vojsku povede ju do Drave. Ali doSavsi onamo spazi bolan, da se je tu velika hrvatska vojska sabrala i da se sprema na odpor. Ne ce mu biti onako lako, kao nedavno stricu Ladislavu, koji je gotovo bez zapreke zauzeo Slovinsku zemlju od Drave do Gvozda. Takoj slozi Hrvata nije se Koloman nadao. Premda je bio hrabra srca, ipak poce razmisljati, kako je bojna sreca nestalna, i kako mu je ovaj put izaSao u susret velik dio naroda, a ne neslozna plemena. I tako mu mune glavom misao, ne bi li pokusao, da poluci ono mirnim putem i sporazumkom, za sto bi mozda zaludo krv prolijevao. Ne htjede za to zametnuti boja, nego posalje k Hrvatima preko Drave svoje poslanike, neka se s njima prijateljski pogadjaju i onda ugovor sklope. Ako su Hrvati voljni priznati njegovo na- sjjedno pravo po tetci Jeleni, ako ga hoce za svoga kralja, cemu da se onda krv prolijeva? Poslanici Kolomanovi dodjose u hrvatski tabor i doglasi§e poglavicama i vojvodama vojske, §ta zeli kralj ugarski. Vojvode hrvatske sazvase na to narod, kako je stajao pod oruzjem, u sabor, te se po starom obi6aju hrvatskom vijecalo, ima li se Koloman i nje- govi zakoniti potomci posaditi na hrvatsko prijestolje, to jest, ima li se priznati, da je pravo na hrvatsko kraljevstvo po Zvonimirovoj zeni preslo na porodicu ugarskih Arpa- dovi<5a? Kako se je vijecalo, ne znamo; ali odluceno bi, da se Petar Sva6ic mora odreci prijestola, a da se onda ugovara s Kolomanom. Sabor dakle prihvati poruku Kolo- manovu, te posla k njemu dvanaest svojih poglavica, naime starjesine od dvanaest plemena hrvatskih. Bijahu to: knez Juran od plemena Kacica, knez Ugrin od plemena Kukara, knez Mrmonja od plemena Subica, knez Pribisav od plemena Cudomerica, knez Jurina od plemena Sva^ida, knez Petar od plemena Mogorovica, knez Pavao od plemena Gu§ica, knez Martin od plemena Karinjana i Lapcana, knez Pribisav od plemena Polet- dica, knez Obrad od plemena Lisniciic^, knez Ivan od plemena Jamometica i knez Mi- ronja od plemena Tugomerida. Ovi dakle knezovi odo§e u tabor kralja Kolomana, da mu kazu, sto je sabor ustanovio. Kralj ih primi vele castno, pozdravi ih cjelovom mira, i začne s njima ugovarati. Kaže stara predaja, da je sporazumku mnogo doprinesao zagre
