Ali hrvatski narod mučno je podnosio, kad je gledao slovinsku banovinu u vlasti Almovoj. Koncem god. 1094. ili početkom 1095., upravo u ono vrijeme, kad je u Ugarskoj umro kralj Ladislav, diže se sav narod na oružje. Borba nije dugo trajala. Almo bio je covjek lakouman i prevrtljiv, odan vise lovu i zabavi, nego ozbiljnomu radu, pak s toga nije bio dosta jak, da zauzetu banovinu slovinsku posve smiri i trajno uzdrzi. Cim je narod ustao na noge, morade Almo svoju kraljevinu ostaviti i preko Drave u Ugarsku pobjeci; kraljevstvo hrvatsko pak razsiri se opet na sjever do Drave. Protjerani kralj nije vi§e ni sanjao o torn, da se povrati u Hrvatsku. On ostade u svojoj domovini, gdje mu stariji brat Koloman, postavsi kraljem u Ugarskoj, podijeli neku knezevinu u Ugarskoj, da njom upravlja. Tako bi slovinska banovina opet oslobodjena i sjedinjena s materom zemljom. No zato se malo ne u isti 6as odvrze od hrvatske drzave latinska Dalmacija. Vec namah iza smrti kralja Stjeparva II. osovise se latinski gradovi na svoje noge, ne htijuci viSe priznavati novoga kralja Petra Svacica. To dodje u zgodan cas mletadkomu duzdu Vitalu Michielu, koji pozeli da se vrate vremena Petra II. Orseola, i da se latinska Dalmacija opet pokori mletackoj obcini. Ne§to mu pri torn pomagase i car byzantski, ali najvise doprinijese krizari, koji su god. 1096. prolazili Hrvatskom i Dalmacijom, i na svom putu mnogo nasilja poSinjali. S toga se prepado&e latinski zitelji, te gotovo zeljno docekase mletacke poslanike, koji ih dodjose pozvati, da se dadu u zakrilje mocne mletacke obcine. I tako se zgodi, da su god. 1097. latinski gradovi dalmatinski pristali uz Mletke, pace jos obecali, da ce ovu obcinu pomagati svojim brodovljem, ako bi poslala svoju mornaricu na krizarsku vojnu. Svi latinski gradovi prisegoše ovom prigodom duzdu vjecnu vjeru, a njihovi nacelnici i biskupi podpisase zavjernice, u kojima izticahu, da su se za to sklonili pod mleta(iko okrilje, >jer su se dovoljno osvjedocili, da im je prikladno i najsigurnije ziviti pod vlada- vinom tolike gospode i ostati pod njihovom brizljivom skrbi i providnom za§titom<. Jo§ se nijesu Hrvati pravo razabrali od ovoga udarca, zaprijeti im nova pogibao sa sjevera. U Ugarskoj vladase od god. 1095. kralj Koloman, sinovac Ladislavljev a brat Almov. Jedni Ijetopisci ugarski kazu za nj, da je bio prava rugoba u Ijudskoj spodobi: razrok, rutav, corav, grbav, hrom i jecav; drugi opet hvale du§evne mu vrline, da je bio uljudjen i pismen, ozbiljan, trudoljubiv i podhvatna duha. Koloman u svem oponasase strica svoga, te htjede i Hrvatsku zauzeti, za koju je mislio, da ga ide po pravu nasljedstva. No u prvi Cas ne mogase izvoditi zelje svoje, a niti brata svoga Alma povratiti u Slovinsku zemlju. Pade godine 1097., kad su krizarske vojske prolazile Ugarskom, bilo mu je tako tijesno, da se je ca i sprijateljio s hrvatskim kraljem Petrom Sva6i<5em. Te godine bija§e si takodjer izprosio za zenu Busilu, kder sicilskoga grofa Rogera I., te kad je ova polazila svomu vojnu u Ugarsku, izkrcala se je u hrvatskom Belgradu, pak je onda hrvatskom zemljom proSla u Ugarsku. I slijededih godina ne mogaSe Koloman na to misliti, da osvoji Hrvatsku, jer se bijaSe umijeSao u ruske posle, pohitavsi u pomoc kijevskomu velikomu knezu proti nekomu udjelnomu knezu. Ali taj put prodje zlo: vojska ugarska bi razbita, te sam Koloman jedva ziv uteče u svoju domovinu.
