bački biskup, koji je mnogo vrijedio u Kolomana. Hrvatske se starješine s kraljem pogodiše, a na to podjoše i Hrvati i Koloman u grad Križevce, gdje bi i pismo sastavljeno, na koje prisegoše i Hrvati i Koloman.
Ovim ugovorom ili pismom priznaše Hrvati Kolomana za zakonitoga kralja Hrvatske i Dalmacije (ili hrvatske države). Koloman pak zavjetova se, da ce štititi i braniti sva prava hrvatskoga kraljevstva, da ce hrvatska plemena ostaviti, neka zive po starim obi- dajima svojima, a da ne ce nikakove dace placati kralju za svoje posjede. Starjesine hrvatskih plemena opet obrekoSe, da ce kralja pomagati sa svojimi druzinama tako, da ce svaki od njih dovesti za rata kralju u pomoc po trideset momaka, i to do Drave, naime do medje kraljevstva o svom troSku, a preko Drave o kraljevu troSku. Jos bi jamadno ugovoreno, da ce se kralj i nasljednici vazda posebice kruniti krunom hrvatskom, da ne ce u Hrvatsku naseljivati tudjinaca, da ce dolaziti u zemlju na sabore, da ne ce ukinuti banske ni hercezke casti, a mozda i to, da ce §to prije povratiti hrvatskomu kraljevstvu latinske gradove Dalmacije, koji su u taj cas bill u vlasti mleta6koj. Kralj Koloman podje sada na jug prema moru. No presav Savu i Kupu uvjeri se, da ima jos hrvatskih zupa, koje ne ce da znaju za njega i koje vole razkralja Petra Svacica. I zaista pribere Petar Svacic svoje prijatelje i privrzenike, te se odupre Kolo- manu u prijedjelu, §to je izmedju Kupe i Gvozda. Bija§e tu Ijute borbe i prolilo se mnogo krvi, dok napokon prevlada Koloman, pomagan hrvatskim cetama. Nakon odajne borbe pade i sam Petar Svadic u planini, koja se je po njem za sva vremena pro- zvala Petrova gora. On pade tuzno, a s njim i nekadanja podpuna nezavisnost kraljevstva hrvatskoga.
Bilo je to god. 1102. Preko lješova Petrovih junaka stupi Koloman na tlo bijelo- hrvatske banovine trazeci svagdje, da mu se narod pokori. Poslije krvavog sukoba u Petrovoj gori nije mu se nitko vi§e opirao, i tako mu srecno podje za rukom, da zauzme svu slovinsku i hrvatsku zemlju sve do Neretve i gradova dalmatinskih. Na to sazove veliki sabor Hrvata u kraljevski grad Belgrad. Tu bi iznova potvrdjen za kralja, a na to se u nazoCnosti hrvatskih i ugarskih velikaSa dade u istom gradu okruniti za kralja Hrvatske i Dalmacije starodrevnom krunom hrvatskom, koja je nekad resila Tomislava, Petra Kresimira i Dimitriju Zvonimira. Dok se je dosad zvao i pisao naprosto »kralj Ungarije«, ponosio se je od toga časa naslovom »kralj Ungarije, Hrvatske i Dalmacije«.
