obližih mjesta, Latini i odmetnici Hrvati, te prisegoše duždu zakletvu vjernosti. U Osoru proboravi duždo Duhovski blagdan (5. lipnja), a na to zapovjedi svima, koji mu se pokloniše, da se pridruže njegovim četama. Mnogi se odazvaše pozivu i stupiše za novac medju vojnike njegove; a zatim odplovi slavodobitni dužd ravno prema Zadru. Kad se ovomu gradu približi, dodjoše mu u susret gradski načelnik sa starješinama i biskup sa svećenstvom, te ga odpratiše u grad. Tu mu se pokloniše i drugi svjetovni i duhovni poglavari latinskih gradova Dalmacije, naročito biskupi Krka i Raba s načelnicima ovih gradova.
Kralj Držislav gledaše skrštenih ruku ovo slavlje mletačkoga dužda. Iznevjerili mu se latinski gradovi, izdao ga rodjeni brat sa svojimi hrvatskim pristasama, a on ostao gotovo bez brodovlja, uzdajuci se jedino u kopnenu vojsku svoju, koja mu bijase ostala vjerna. No ova ne mogase se ogledati s mletackom mornaricom; zato posla u Zadar k duzdu svoje poslanike, nudeci mu mir, ako ostavi hrvatsko primorje. Ali srećom opojeni Petar II. Orseoli videci, kako ga pomazu car byzantski, latinski gradovi, a najvise hrvatski odmetnici, na celu im nesudjeni kralj Svetoslav Surinja, ne htjede ni cuti o miru. Pa6e proboraviv§i pet dana u Zadru i ojacavsi svoju vojsku latinskim 6etama dal- matinskih gradova, odplovi na jug, da uzme skroz hrvatski grad Belgrad. Grad branila je hrvatska posada; zato se MletSani 'ne usudiSe izkrcati na kopno, vec stadose kod blizega otoka Pasmana, da odanle udaraju na grad. Najprije posla duzd poslanike u grad j pozva gradjane, da mu se s dobra predadu, te de ih zapasti njegova milost; ako pak toga ne učine, razvalit će grad i odvesti će sve žitelje u sužanjstvo. Belgradski
