gradjani nadjoše se u velikoj nevolji. Težko im bijaše iznevjeriti se svomu kralju Držislavu, a u drugu ruku bijahu uvjereni, da je mletacka sila ovaj put velika, i da joj ne hi mogli odoljeti, posto im kralj ne moze pomoci. Napokon skrseni strahom poklonise se mletackomu duzdu na o6igled hrvatske posade, koja je sa svoje kule morala sve to mirno gledati. Petar II. Orseoli podje na to na jug prema gradu Trogiru. Do§av pred grad, po- kloni mu se biskup sa svecenstvom i latinskim pukom, a na to udje duzd u grad. U I^B Trogiru zivio je u posljednje doba i nesrecni kraljevic Svetoslav Surinja., radeci odanle na zator svoga brata i domovine. Duzd Petar ulazio u grad, a kraljevic Surinja, potomak slavne kraljevske porodice, podigao se, ali ne da goni tudjina — ta on ga bijase sam dozvao — , vec da se duSmaninu svoga naroda smijerno pokloni. Cim je duzd usao u Trogir, eto preda nj Surinje, gdje mu se klanja i prisegom zavjeruje! A da ce i u napred biti ortak i sluga mletaeki, i duzda proti svojemu rodu pomagati, daje duzdu jedinca sina Stjepana za taoca! Tuzne li slike iz proSlosti hrvatske; tuinije nema ni za kobnih turskih vremena!
Poradi očite izdaje kraljevica Surinje zavlada u hrvatskom kraljestvu metez i buna, te kralju Drzislavu ne bi mogu(5e, da ovaj put sustavi slavodobitne Mletiane. Od Trogira podje duzd u Spljet, najodli^niji grad dalmatinski. Spljedani, premda su vedinombili La- tinjani, ipak se tezka srca rije§i§e, da ostave svoga kralja Driislava. Ali da ne bude zlo i gore, podjose i oni s nadbiskupom Petrom duzdu u susret i zavjeriSe se duzdu za-
