a umro je njegdje posljednjih godina VIII. vijeka, i da osim pomenute istorije ima još i drugijeh djela od Pavla djakona, ali ta nemaju za naš posao nikakve važnosti.
Pavao djakon ima najranije bilješke o Slovencima iz posljednjih godina VI. vijeka. Razabira se posve jasno, da su Slovenci onda, pa i kasnije, bili susjedi Bavarcima, Langobardima i Avarima. Sve su ovo bili ne samo junački, nego i grabljivi narodi, i tako se samo po sebi razumije, da su se Slovenci nalazili medju tri vatre i da su imali dosta trpljeti od njihovijeh nasrtaja. Ali su i Slovenci znali vratiti kašto svojim tlačiteljima milo za drago. Tako je bilo dosta pokolja i grabeža sa svijeh strana; ali što ćemo, tako je sa sobom donosio duh onoga surovog vremena.
Slovenci su pri svršetku VI. i na početku VII. vijeka bili avarski podanici. To se izmedju drugoga dokazuje i ovijem. Godine 595. provali bavarski vojvoda Tasilo u slovensku zemlju i pošto se naplijeni, vrati se natrag u Bavarsku. Njeko vrijeme poslije toga eto opet Bavaraca na Slovence misleći, da će opet biti sretni u boju, ali tada dočeka Bavarce avarska vojska i satre ih sve. Kuda će nam jači dokaz, da su Slovenci doista bili avarski podanici! Avari doista ne bi išli braniti neovisnoga naroda, nego bi još pomagali njegovijem dušmanima razdirati ga. Poslije pomenutoga dogadjaja nalazimo Slovence gdje u društvu s Avarima i Langobardima pustoše Istriju. Ova je zemlja bila onda po imenu vizantijska, ali kako je bila daleko od Carigrada, bila je izvrgnuta napadajima susjednijeh naroda. Avari su i Langobardi provalili u Istriju samo da plijene, ali Slovenci su tražili u njoj ne samo plijena, već i zemljišta, pa ih se nješto po njoj nastanilo. Kako su se bugarski Slaveni, za tijem Hrvati i Srbi po malo širili po novim svojim zemljama, tako sa činili i Slovenci po Istriji. Papa Grigorije I. jadikuje u jednom pismu od godine 600., kako su Slovenci (Sclavorum gens) već pritisnuli Istriju i počeli prodirati i u samu Italiju t. j. Furlaniju. God. 603. pomagale su slovenske čete langobardskomu kralju Agilulfu, kada
