djahnoga i junačkoga Teleca. Ali ni Telec se nije navladao ni nanosio glave na ramenu, jer je opet druga revolucija njega ubila. Još je njekoliko godina bjesnio u bugarskoj državi razdor, koji je silu krvi polokao. Pravijeh uzroka bugarskijem nemirima ni njihova razvoja ne možemo reći poradi oskudice istoričkijeh vijesti. Vrijedno je zapamtiti, da se u vrijeme tijeh nemira preselilo preko 200 tisuća Slavena preko Crnoga mora u Malu Asiju oko rječice Artana blizu Bospora. Kasnija sudbina tijeh preseljenika nije nam poznata kao ni uzrok, za što su se preselili. Možemo samo misliti, da su uzrok bili pomenuti nemiri. Bugarski knez Cerig sretno je vojevao protiv cara Konstantina V. Kopronima, ali je poslije pobjegao iz Bugarske u Carigrad i tamo se krstio. Njegov je nasljednik bio Kardam, koji je takodjer bio sretne ruke u vojnama s Carigradom. Od Kardamova nasljednika Kruma zadrhta godine 811. čitavo carstvo, kada je on hametice porazio vojsku cara Nikifora I. u jednom balkanskom klanjcu. Medju mrtvima našlo se i tijelo samoga cara Nikifora; Krum dade od careve lubanje načiniti čašu i srebrom je okovati, pak je iz nje pio on i njegovi gosti, kada je bila kakva čast. Krum je ostao strašan Carigradu sve do svoje smrti (oko god. 820.) Njegov nasljednik Omortag ili Mortagon nije vojevao s Grcima, nego se zapleo u razmirice s franačkom državom.
Poslije Omortaga vladao je Boris, koji nije imena proslavio slavnijem bojevima kao njegovi preteče, ali je opet vrijedan velike slave, jer se oko god. 865. krstio sa svojim velikašima, a poslije njega krstio se po malo i narod. O tom vele važnom dogadjaju pripovijedaju Vizantinci veoma malo, tako da je naše znanje o tom posve slabo. Sigurno je, da je Boris sa svojim narodom primio krst od vizantijskijeh sveštenika. Kratko vrijeme iza krštenja naveli su Borisa politički razlozi, da se preda pod vrhovnu crkvenu vlast rimskoga pape Nikole I. Ali rimski se dvor nije dugo veselio novoj svojoj tečevini, jer za njeko vrijeme pribije se Boris stalno uz carigradsku patrijaršiju, koja se od tada držala za vrhovnu crkvenu
