u Malu Asiju u okolicu Opsikija. Koliko ih je mnoštvo bilo, možemo otud prosuditi, što je medju njima ljudi za boj bilo 30 tisuća. Prevario se Justinijan II., ako je mislio, da će mu ovi preseljeni Slaveni biti vjerni. Oni ga iznevjeriše u vojni protiv Arapa. Onda se car tako rasrdi, da je odlučio poubijati sve Slavene, koje je bio preselio u okolicu Opsikija. Mnogo ih je istina posječeno, ali svi opet nijesu izginuli, jer Konstantin Porfirogenit još u X. vijeku spominje maloasijske Slavene u okolici Opsikija i daje im ime Slavisijani (Σθλαβησιανοί). Poslije Konstantina Porfirogenita nema više nigdje traga maloasijskijem Slavenima.
Budući da treba Bugare od Slavena u staro doba oštro razlikovati, za to ćemo i mi istom sada nješto progovoriti o Bugarima, pošto nam je poznato, kako su Slaveni došli u spominjane zemlje grčkoga carstva.
Rekli smo, da su Slaveni življeli rascijepani u posebna plemena i da državne uredbe nijesu poznavali. Dokle bi oni ostali u tom vrlo primitivnom stanju, da su bili sami sebi ostavljeni, to je teško reći. Jedna je stvar sigurna, da Slaveni grčkoga carstva nijesu sami osnovali države, nego su to istom učinili Bugari. Tko su bili ti Bugari? — Oni nijesu posve nov narod, koji bi se iznenada bio stvorio od njekud iz Asije u Evropi. Pod br. 3. pomenuti Nijemac Zeuss tvrdio je, da su Bugari potomci Huna, za koje smo rekli (br. 21.), da su poslije propasti Atilina carstva krenuli natrag u južnoruske stepe. Ni tu nijesu mirovali, već su bijesno udarali na zemlje grčkoga carstva. U šestom ih vijeku Prokopije zove Huni (Οὗννοι), a Jornand Bulgari, dakle se vidi, da su Huni i Bugari isto. Pače i pisac X. vijeka Konstantin Porfirogenit veli na jednom mjestu: Huni ili Bugari. Krvi su bili stari Bugari turske kao i Avari i kao današnji Osmanlije, Kirgizi, Jakuti i njegdašnji Pečenezi, Polovci, Kozari.
Dobro je zapamtiti, da su u staro doba bila dva bugarska ogranka, jedno su bili zapadni, a drugo istočni Bugari. O zapadnijem ćemo odmah malo više govoriti, a o istočnima će
