biti dosta ovoliko reći: Njegda su (recimo u VI. vijeku) jedni i drugi Bugari življeli u blizini jedni drugima, a poslije su se rastavili. Istočni su se Bugari pomakli na sjever u krajeve oko današnjega grada Kazanja i tamo osnovali jaku državu, koja se dugo držala, dok nije u XIII. vijeku propala poslije ljutijeh bojeva s Rusima i s Mongolima. Još se i danas u kazanjskoj guberniji nalazi selo Bolgary, kojega je ime siguran trag njegdašnjim Bugarima, koji su tamo življeli. Ovi su Bugari (istočni ili povolški t. j. koji su življeli uz Volgu) bili od god. 922. Muhamedove vjere.
Zapadni se Bugari odvojiše god. 678. za uvijek od svoje braće, krenuše prema Dunavu, prijedjoše ga i prešavši ga naidjoše na Slavene, koji su ispod Dunava već odavna življeli kao u svojoj pravoj domovini. Bugare je doveo njihov knez Asparuh. Bez sumnje je iz početka bilo krvavijeh okršaja izmedju Slavena i novijeh pridošlica. To je posve naravna stvar kod onako ratobornijeh i surovijeh naroda, kakvi su onda bili i Bugari i Slaveni. Ali se nijesu dugo krvavili i brzo su se mirno nagodili. Bugarima kao vojničkomu i konjaničkomu narodu (ta svi su Turci dobri konjanici!) trebalo je u novoj zemlji prostranijeh pašnjaka, a Slavenima su opet kao vrsnijem i marljivijem ratarima potrebna bila polja. Tako Bugari i Slaveni nijesu jedni drugima mnogo smetali, oni su se mogli lako slagati i jedni drugima biti od koristi. Bugari su unesli medju Slavene nov elemenat, kojega oni nijesu prije poznavali, na ime državni život: Bugari su osnovali državu, a Slaveni su se u nju po malo prikupljali. Vrhovni je knez bio dakako Bugarin, ali su po narodu bili razasuti sitniji knezovi slavenske krvi. Osim toga su bez sumnje već od prvoga vremena sjedili Slaveni u vijeću vrhovnoga kneza. Godine 812. nalazimo, da bugarski knez Krum šalje grčkomu caru poslanika, da uglavi mir. Poslanik je bio bez sumnje Slavenin, dok se zvao slavenskijem imenom Dragomir. Kada su Slaveni uvidjeli, da će po njih mnogo bolje biti, ako se udruže s Bugarima, i kada su Bugari objeručke primili Slavene u svoje
