za konja, i medju to podje i na grčku vojnu. Kada se vrati u Kijevo, proboravi četiri godine, a pete godine sjeti se svojega konja, od kojega su mu vračari rekli umrijeti, i dozva Oleg konjušarskoga starješinu i upita ga: "gdje je moj konj, kojega sam dao hraniti i čuvati ga ?", — a onaj mu odgovori: "poginuo je". Tada se Oleg nasmija i naruga se gataru govoreći : "eto vračari ne govore istine, sve je laž, što govore; konj je poginuo, a ja sam živ". Oleg dade osedlati konja veleći: " da vidim njegove kosti". Kada dodje na mjesto, gdje su ležale gole kosti i gola lubanja, sidje s konja i nasmija se veleći: "dakle me od te lubanje smrt čeka"! Onda stane nogom na lubanju, a zmija iskoči i pecnu ga u nogu, a Oleg se od toga razbolje i umrije. Za njim plakahu svi ljudi plačem velikijem i ponesoše ga i sahraniše ga na gori, koja se zove Ščekovica; grob njegov stoji do danas i zove se Olegov grob. Svijeh godina njegova vladanje bijaše 33. Tko pročita ovu Nestorovu bilješku, ne će do duše u njoj naći ništa nemoguće. Ali da je ta bilješka uzeta doista iz narodne tradicije, o tom ne može biti ni malo sumnje, kada se zna, da ima jedna veoma stara skandinavska priča, koja je tako nalik na pomenuto Nestorovo pripovijedanje, da nam se ne da na ino već reći, da je skandinavska priča došla (možda s Normanima) u Rusiju, i onda ju je narod prenio na Olega. Evo što govori skandinavska priča: Bio je njekakav vitez. Njemu je prorekla vračara, da će sretno i slavno življeti 300 godina, ali napokon da će umrijeti od svoga konja. Vitez dade odmah konja ubiti i zakopati pa ode u svijet. Pošto se dosta navojevao i naputovao, vrati se u domovinu i podje pogledati mjesto, gdje je konj već odavna ležao zakopan i već gotovo posve istruhnuo. Junak zavrti koplje u konjsku lubanju (rugajući se možda proroštvu vračare), ali otud iskoči gušter, koji ugrize viteza i otruje mu krv, te vitez od rane umre. Posve je moguće, da se slična priča pripovijeda i gdje drugdje po Evropi, jer narodi, kako je dobro poznato, ništa ne primaju tako lako jedan od drugoga, kako primaju priče i pri-
