Herodotu nije trebalo ni slovca promijeniti, kada je zapisao ime rečenoga naroda, t. j. stari su Slaveni izgovarali kao i Grci Neuroi (u nominativu plurala.) Da se ovo ime bude sačuvalo do novijega vremena, glasilo bi Nuri, jer je praslavensko eu promijenjeno kasnije u glas u, a praslavensko oi na kraju riječi u glas i. Šafařík misli, da se zemlja pomenutoga naroda zvala Nur, genitiv Nuri (staroslovenski Ноурь — Ноурн), kako još i danas Rusi svoju zemlju zovu Русь, gen. Руси. U staroruskom se jeziku nalazila riječ нурь (nur') i značila je »zemlja,« a prema tomu bi ime Neuroi ili Nuri značilo »zemljaci« ili u još starijem značenju »doljani,« jer je sva prilika, da se značenje »zemlja« u pomenutoj riječi нурь razvilo iz još starijega značenja »dolina« ili »nizina.« Ovo se misli poradi njekijeh riječi, koje su istoga korijena s riječju нурь; korijen je na ime (u praslavenskom obliku) neur i otud imamo riječi: staroslovenski нꙑрѢтн ili нꙑратн (tonuti), ruski нырять (tonuti), poljski nurzyć (topiti), ruski нырецъ (ronac), нырище (dubljina, jama). Kako se dakle vidi, sva ova pomenuta značenja navode nas na misao, da je riječ нурь značila »dolina« ili »nizina.« — Dosta budi ovoliko filologičkoga razlaganja, jer je valjada več svaki čitatelj uvidio, da najjači dokaz za slavenstvo Herodotovijeh Neura daje samo njihovo ime. Još ćemo samo reći, da u tom ne treba nazirati nikakvu nepriliku, što današnja varošica Nur leži dosta daleko od volinske gubernije, gdje smo rekli, da su stajali Neuri, jer su se iza Herodotova vremena oni mogli pomaći dalje na sjever i ostaviti sebi spomen u imenima rečene varošice i rječice; ta zna se, kako su se u stara vremena svaki čas narodi seljakali!
I Budini su bili narod slavenski, a da su to doista bili, najtvrdji je dokaz opet u samom imenu. Herodot im piše ime Βουδῖνοι, a tako je glasilo i u praslavenskom jeziku, a otud bi se bilo razvilo Budi, da se još danas koji slavenski narod tako zove, jer se in u pluralu izostavlja, n. pr. singular gradjanin, plural gradjani. U ovom imenu imamo dvoje, čim nam se ono odaje kao slavensko, i to je 1) skrajnje — in (Budin u nomina-
