Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/21

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

k Budinima se preselili. Neuri čini se da su vračari, jer kažu Skiti i Heleni, koji u Skitiji nastavaju, da se kod njih svake godine jedan put svatko za njekoliko dana u vuka pretvori pa opet svoje obličje dobije. Ja im to ne vjerujem, ali oni to sa svijem tijem tvrde i zaklinju se.« — Čudna je vijest o zmijama, koje su prisilile Neure seliti se u drugu zemlju; za to je Šafařík mislio, da je u toj vijesti sakrita alegorija, i da se nemaju misliti zmije u pravom smislu, nego ljuti neprijatelji Neurâ, na ime Skiti! Ova je Šafaříkova misao duhovita, ali sigurna nikako nije. Što Herodot veli, da se Neuri drže skitskijeh običaja, to ne može biti nikakav dokaz, da su oni bili i skitske krvi, jer je poznato, da narod slabiji i manji rado prima običaje većega i silnijega naroda. Da ne idemo daleko, dosta je spomenuti samo Srbe i Bugare, koji su u vrijeme turskoga gospostva koješta poprimali od Turaka, a bili bi još i više, da nije razlika u vjeri činila veliku prepreku. Dakle su i Neuri pored svojijeh skitskijeh običaja posve lijepo mogli biti Slaveni, samo ako se njihovo slavenstvo može kako drukčije potvrditi. Herodot piše, da se svaki Neuranin po pripovijedanju Skita i Grka pretvori svake godine na njekoliko dana u vuka. U toj Herodotovoj bilješci misli Šafařík da je sačuvano prastaro svjedočanstvo o vjeri u vukodlake, koja je vjera poznata još i danas svijem Slavenima. I drugi narodi istina pričaju o vukodlacima, ali Šafaříku se čini, da je to prodrlo k drugijem narodima od Slavena. Kako se vidi, ovaj Šafaříkov dokaz nije baš osobito jak, ali se može uz druge jače i taj upotrebiti. Sada pogledajmo te jače dokaze.

U ruskoj Poljskoj u guberniji plockoj nalazi se varošica Nur i blizu te varošice izlijeva se rječica Nurec u sjeverni Bug. Ova imena Nur i Nurec drži Šafařík za sigurne dokaze, da je njegda tamo za cijelo živio narod, što ga je Herodot zabilježio Νευροί. Teško je ne pristajati uz Šafafika, osobito kada se uzme na um, da se u praslavenskom jeziku, kako se govorio u Herodotovo doba, nalazio dvoglas eu baš kao i u grčkom jeziku; pače uporedna gramatika može dokazati, da