čenice Jakovljeve nalaze doslovno ponovljene u Nestorovoj kronici. A drugo djelo Jakovljevo pokratio je naš ljetopisac i tako ga unio u svoj ljetopis, a mi u tom nalazimo novu potvrdu, da Nestor nije pisac kronike, koja je sačuvana pod njegovijem imenom, jer da je nju Nestor napisao, čemu bi se pripovijedajući o Borisu i Glebu služio tudjim djelom, kada je on sam o istom predmetu napisao posebno djelo, koje se u njekijem pojedinostima protivi djelu kaludjera Jakova! Svaki pisac, kada što piše, drži se onoga, što je sam već gdjegod napisao, osim ako se nije poslije uvjerio, da mu je djelo pogrješno, a Nestor pišući o svecima Borisu i Glebu jamačno je pazio, što će napisati, tako da nije mogao ni poslije misliti, da je što zlo napisao pa da mu treba služiti se ne svojim djelom, već djelom, što ga je o istoj stvari drugi napisao. U prvonačelnoj kronici ima dosta vijesti, koje se tiču drugijeh naroda, a ne Rusa. Posve je naravno, da je ruski ljetopisac za takve vijesti morao imati posebne izvore. O tom bi se dalo dosta govoriti, ali nama nije nužno tijem se baviti. Samo ćemo reći, da je prvonačelni ljetopisac u svojoj kronici pod godinom 898. napisao nješto o slavenskijem apostolima Ćirilu i Metodiju i u tom je poslu upotrebio živote ovijeh dvaju svetaca, koji su napisani u staroslovenskom jeziku i obilno se zovu panonske legende. Mi smo već imali prilike spomenuti ta dva života, (br. 58. 72. 80.). Kada smo malo prije spomenuli kaludjera Jakova, reći ćemo, da stara ruska literatura osim Jakova i osim Nestora, koji je napisao život Borisa i Gleba, ima još ove pisce, koji su stariji od pisca prvonačelne kronike: 1) m i t r o p o l i t I l a r i j o n , koji je oko god. 1050. napisao crkveni govor: o законЪ и благодати (do danas sačuvan), — 2) L u k a Ž i d j a t a novgorodski episkop, od kojega je takodjer sačuvan jedan govor napisan od prilike onda, kada i Ilarijonov, — 3) i g u m a n T e o d o s i j e , od kojega je ostalo njekoliko moralnijeh govora. Tako je dakle prvonačelni ljetopisac po vremenu šesti pisac staroruske literature.
Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/210
Izgled