Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/20

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

daju slavenskomu plemenu, tako su Skiti i Sarmati pripadali iranskomu, jer za Sarmate znamo za cijelo, da su bili rodom Iranci; dakle drugo nijesu mogli biti ni Skiti.

Osim Skita i Sarmata bilo je i drugijeh naroda u zemljama iznad Crnoga mora. Herodot poimence nabraja ove: Agatirsi — življeli su njegdje u Erdelju i bili su po svoj prilici Tračani; — Melanhleni — sjedili su njegdje oko središta današnje evropske Rusije i pripadali su valjada finskomu plemenu; — Androfazi — prebivali su njegdje u černigovskoj i mohiljevskoj guberniji, a bili su po svoj prilici takodjer Fini, premda ih njeki naučnjaci novijega vremena računaju medju Slavene. Nije moguće, da se ovaj narod sam zvao »Androfazi,« jer je to grčka riječ i znači »ljudožderi,« nego su ih tako Grci prozvali; isto je tako i »Melanhleni« grčka riječ i znači ljude, koji nose crne haljine. — Geloni su bili povarvareni Grci i življeli su u zemlji budinskoga plemena, o kojem ćemo kasnije govoriti (br. 6). — Tauri su življeli u južno-istočnom dijelu krimskoga poluostrva. Oni su bili po svoj prilici okrnjak kimerskoga naroda, koji je prije Skita stajao u južnoj Rusiji, pak su se od Skita razbježali. — Kalipid takodjer je grčko ime i znači ljude, koji imaju lijepe konje; življeli su njegdje u hersonskoj guberniji, a ne može se ništa reći, koje su narodnosti bili. Oni su bili sitno pleme kao i Alazoni, koji su prebivali njima na sjeveru.

Budući da su Neuri bili narod slavenski (tako je bar veoma vjerojatno), za to ćemo o njima prozboriti malo više nego li o prije spomenutijem narodima (br. 4.). Neuri su življeli — koliko se može po dosta nejasnijem Herodotovijem oznakama odrediti — u južnom dijelu volinske gubernije i u istočnoj Galiciji. U 105. poglavlju četvrte knjige govori Herodot o Neurima ovo (vidi u prijevodu A. Musića): »Neuri se drže skitskijeh običaja. Jedan ih je vijek ljudski prije Darijeve vojne zadesilo, te su morali ostaviti cijelu zemlju svoju radi zmija, kojih je mnogo iz zemlje dolazilo, a još ih je više odozgo iz pustara navalilo, dok nijesu od nužde ostavili svoju domovinu i