koji su osnovani na vijestima starijeh pisaca o zvijerskom gotovo životu i gnjusnijem običajima skitskoga naroda, spreman je posve pristati uz Šafaříkov zaključak, da takav narod nije mogao pripadati drugomu kakvomu rodu do mongolskomu. Šafařík je u svom dokazivanju za to zastranio, jer nije uzeo u obzir druge činjenice, koje isto toliko, ako ne još više, mogu pomoći riješiti pitanje, što su bili Skiti? Iste godine (na ime 1837), kada je Šafařík u Pragu izdavao svoje »Starožitnosti«, u kojima se nalaze njegovi dokazi o mongolstvu skitskoga naroda, štampao je vrlo učeni Nijemac Zeuss svoje vele znamenito djelo o staroj etnografiji evropskijeh naroda (Die Deutschen und die Nachbarstamme), gdje je imao prilike govoriti i o narodnosti Skita. Zeuss se držao podataka, koji su nam sačuvani o jeziku i religiji skitskoga naroda, i uvjerio se, da su Skiti morali biti indoevropsko pleme i da su pripadali iranskoj grani, t. j. da su bili srodnici Persijanaca, Afganaca, Jermena i drugijeh njekijeh plemena, koja se ovamo broje. Trideset godina poslije Zeussa našao se opet učen Nijemac na ime Müllenhoff, koji je poredeći sačuvane ostatke skitskoga jezika sa starobaktričkijem jezikom još jače utvrdio misao svoga preteče o iranskoj narodnosti skitskoga naroda. U Zeussovu i Müllenhoffovu dokazivanju nije baš sve potpuno sigurno, ali mi ipak primamo njihovo mnijenje i držimo, da su Skiti doista bili iranske krvi, jer nas u tom utvrdjuje sam Herodot, koji pripovijeda u četvrtoj svojoj knjizi (pogl. 110 do 117) lijepu priču o postanju sauromatskoga ili sarmatskoga naroda. On veli, da su Sauromati ili Sarmati na pola skitske krvi, jer govore pokvarenijem skitskijem jezikom. To ne može ništa drugo značiti, nego da su Sarmati i Skiti bili dva srodna plemena i da su govorili nješto različnijem jezicima. Mnogomu se Hrvatu, kada čuje češki govoriti, čini, da je češki jezik pokvaren hrvatski, a tako su i stari Skiti mislili o sarmatskom jeziku, i tako je izmišljena priča, koja je imala dokazati, kako se to dogodilo, da su Sarmati tobože pokvarili skitski jezik. Kako Hrvati i Česi pripa-
Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/19
Izgled