cima ili bar medju sobom, klala su se njihova plemena jedno s drugijem njekoliko godina. Plemeniti a nesretni Gotšalk imao je dva sina : Budivoja (98.) i Henrika. Njih su dvojica njekako sretno umakli iz pokolja, u kojem je zaglavio njihov otac. Vrhovnijem bodrićskijem knezom postane njeki K r u t , koji je bio okorjeli neznabožac. On je vladao kao posve samostalan knez, tako da nije bilo u njegovo vrijeme ni govora o kakvoj vrhovnoj vlasti njemačkoj nad Bodrićima. Neznaboštvo je pod njegovom vladom cvalo i gospodovalo kao jedina vjera u čitavoj kneževini. U svijem je bojevima Krut imao junačku sreću, i to mu je pred njegovijem narodom bila velika preporuka. Gotšalkovu sinu Budivoju nije se dalo čekati, dok se sreća okrene, nego uz pomoć Saksonaca pokuša silom sebi osvojiti očinsko prijestolje. Ali Krut sretno odbije Saksonce njekoliko puta, i napokon pade u boju i sam Budivoj. Njegov je brat H e n r i k bio oprezniji i mnogo godina u Daniji čekao Krutovu smrt. Ali kad Krut nikako nije hotio umrijeti, onda se stane Henrik dogovarati s mladjahnom njegovom ženom Slavinom i obeća joj, da će se njom oženiti, ako starca ukloni s ovoga svijeta. Slavina se dade nagovoriti i na njekakvoj večeri dade ubiti nedragoga muža Kruta, koji je već bio čovjek vremenit. Kada se tako ispraznilo kneževsko prijestolje, onda Henrik s velikom saksonskom vojskom osvoji prijestolje i utvrdi se u vlasti. Narod je do duše ustao na oružje, da otjera Henrika, ali Saksonci zatome ustanak u krvavom boju. Tako Henrik god. 1093. osvoji kneževsko prijestolje. Nevjernicu Slavinu uzme za ženu. Kad se već u samoj kneževini nitko nije mogao Henriku protiviti, onda dodju Ranci, da izbave Bodriće od kršćanskoga kneza. Oni doplove u ladjama do grada Ljubeka (Lubeck), ali tu ih dočeka Henrik sa svojim Saksoncima i sretno ih odbije, pače ih još prisili na plaćanje danka. Valja nam dodati, da je prijestolnica Henrikova bila u gradu Ljubeku. Odvrativši sretno ransku navalu gledao je Henrik, kako će granice svoje države što dalje protegnuti, pa njegovu ju-
