Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/195

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

1044. Premda je narod znao, da je njihov knez kršćanin, ipak su mu bili odani, jer su i to dobro znali, da je on veliki junak. Gotšalk je mirnijem načinom gledao da se nagodi u svijem razmiricama s Nijemcima i s Dancima, jer se bojao, da narod posve ne podivlja, ako se uvijek bude klao s neprijateljima. Odmah od početka druge svoje vlade stane s pomoću bremenskoga arcibiskupa Adalberta uvoditi kršćanstvo po čitavoj svojoj kneževini. Za njeko vrijeme osnuje tri biskupije u svojoj zemlji: u Meklenburgu (danas selo blizu grada Wismara), u Oldenburgu (ili po slavenski: Stargardu) i u Ratiboru (danas Ratzeburg varošica u Meklenburg-Strelicu). Po malo se čitava zemlja napuni kršćanskijeh crkava i sveštenika, i Gotšalk se u srcu radovao, kako mu njegove osnove lijepo idu za rukom, te je mislio, da je za uvijek prošlo vrijeme, kada su se ubijali kršćanski sveštenici i palile kršćanske crkve. Ali se Gotšalk isto onako varao, kako se gdjekoji ljudi varaju misleći, da ovaj ili onaj vulkan ne će više nigda zabuktjeti, jer već mnogo godina nije buktio, nego je lijepo mirovao kao i druga bezazlena gora. God. 1066. zabukti groznijem načinom bodrićski vulkan: Bodrići se pobune, ubiju Gotšalka i sve njegove pristaše, osobito sveštenike; u divljoj svojoj goropadi, koja ih je spopala, nijesu se zadovoljili, da sveštenike običnijem načinom ubijaju, već su izmišljali najstrašnije muke i tako su ih ubijali. Uhvatili su meklenburškoga biskupa, izbičovali su ga, da se sav u krvi valjao, onda su mu odsjekli ruke pa noge, napokon glavu, koju su natakli na koplje i prikazali je svojemu bogu Radigostu. Iščupavši kršćanstvo sa zadnjom klicom po čitavoj zemlji krenu Bodrići na grad Hamburg i užasno ga poharaju. To je eto bio plod dvadesetgodišnjega rada Gotšalkova! Tijem su Bodrići dokazali, da ne žele biti kršćani, dogod su slobodni. Njih je dakle najprije trebalo podjarmiti, onda istom s uspjehom krstiti. Dok su Bodrići življeli ujedinjeni pod Gotšalkovom vladom, Ljutići su bili područnici njemački, ali su god. 1056. izvojevali potpunu slobodu, a onda mjesto da se ujedine s Bodri-