razlaganje o Pomorcima veoma kratko, mnogo kraće, nego bismo željeli. O Ljutićima i Bodrićima nalazimo veliko obilje vijesti (90.) u različnijem izvorima, tako da nam je stara njihova istorija mnogo bolje poznata nego gdjekojih drugih sretnijih slavenskih naroda, koji su do danas sačuvali svoju narodnost. Manje nego o pomenuta dva plemena govore izvori o polapskijem Srbima. Uzrok je tomu ovaj: Ljutići su i Bodrići bili mnogo ratoborniji od polapskijeh Srba, ovi su bili u opće meklji i s mnogo manjim su protivljenjem potpadali pod njemačku vlast i primali vjeru Isusovu, a Ljutići i Bodrići bijesno su branili svoju narodnost i narodnu svoju vjeru, a često su i udarali na Nijemce, kad se Nijemci nijesu ni nadali. Sada razumijemo, da su germanski kronisti imali što bilježiti o Ljutićima i Bodrićima prikazujući njihovu goropad i uspjehe njemačkoga oružja; o mirnijem Srbima nijesu mnogo mogli javljati, jer su slabo ratovali s Nijemcima, a da o mirnom njihovom životu što zapišu, za to nijesu pisci srednjega vijeka mnogo marili. Za što je o Pomorcima sačuvano vrlo malo bilježaka, to nam je već poznato. Najveći dio izvora o baltičko - polapskijem Slavenima napisali su Nijemci. O Nijemcima može misliti tko što hoće, ali im svatko pravedan mora priznati, da su oni u srednjem vijeku bili za cijelo jedan od najprosvjetljenijih naroda. Ovo se osim drugoga dokazuje golemijem mnoštvom njihovijeh kronika, biografija i druge ruke izvora. Kako su Nijemci danas najmarljiviji narod u pisanju i izdavanju knjiga na svijet, taka se medju njima u srednjem vijeku nalazilo najviše kronista, i njihovu trudu imaju vrlo mnogo da zahvale ne samo Nijemci, već i drugi narodi, jer se u njemačkijem izvorima nalazi veliko mnoštvo bilježaka i o narodima, koji su s Nijemcima stajali u doticaju. Od njemačkijeh izvora za istoriju baltičkopolapskijeh Slavena spomenut ćemo sada najznatnije. Osim poznatoga nam E i n h a r d a (br. 46.) i D i t m a r a (br. g2.) vrijedni su da se zapamte: W i d u k i n d , A d a m B r e m e n a c
