iza te rijeke dalje na sjeveru življeli su Danci; čini se, da su Vagri življeli i na ostrvu Fehmarnu; — P o l a b l j a n i (Polabi ili Polabingi) uz rijeku Labu i to u današnjem Lauenburgu ; S m o l j a n i (Smeldingi) — u južnozapadnom dijelu Meklenburg-Šverina; (poznato nam je iz br. 34., da se i jedno bugarsko pleme zvalo Smoljani). — G l i n j a n i u sjeveroistočnom dijelu današnjega Hanovera oko grada Luneburga, koji se slavenski zvao Glin; — V a r ni u blizini Smoljana, njihovu se imenu čuva trag u imenu varošice W e n d i s c h W a r n o w , koja se nalazi u jugozapadnom Meklenburg Šverinu, a malo dalje sjeverno od te varošice izvire voda Warnow, koju smo već spomenuli; — D r e v l j a n i , u sjeveroistočnom Hanoveru nalazi se danas varošica D r a w e h n, u okolici toga mjesta uz rijeku Jeetze življeli su Drevljani, i onaj se kraj po njima još i danas zove Wendland t. j. slavenska (vendska) zemlja. P o l a p s k i S r b i . Pod ovijem imenom razumijevamo njekoliko sitnijeh plemena, koja su življela iznad češke zemlje medju rijekama Salom i Bobrom, sjeverna im je granica bila crta-krivulja od ušća Sale u Labu pa do ušća Varte u Odru. Medju polapskijem Srbima tri su glavna plemena: L u ž i č a n i u današnjoj donjoj Lužici; — M i l č a n i u današnjoj gornjoj Lužici; — S r b i u užem smislu izmedju Labe i Sale, njih je bilo i preko Labe oko anhaltskoga grada Zerbsta, koji ima, kako se čini, svoje ime po Srbima. Osim ovijeh triju plemena bilo je još sitnijih, koja nam ne treba spominjati. P o m o r c i ili P o m o r a n i življeli su medju Odrom i Vislom; južna im je granica bila crta povučena u pravcu rijeke, koju Nijemci zovu Netze i utječe u Vartu. O ovom velikom plemenu znamo razmjerno vrlo malo, jer kako su Nijemci prije nego su do njih došli, morali svladati Bodriće i Ljutiće, za to istom kasniji njemački izvori počinju govoriti o Pomorcima. Oni su se jamačno cijepali u njekoliko plemena, ali nama nijesu poznata njihova imena, a kamo li granice, do kud je koje dopiralo. Poradi velike oskudice izvora bit će naše
Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/176
Izgled