Nakom Gala prvi je po vremenu poljski kronist V i n c e n t K a d l u b e k , koji je pisao oko godine 1220. Premda je ovaj čovjek bio biskup u Krakovu, te bi se moglo misliti, da će čovjek takvoga položaja biti ozbiljan i bar do njekle (po nazorima srednjega vijeka) kritičan pisac, ali u njega nema ni ozbiljnosti ni kritike ni za lijek. Još bi mu se moglo oprostiti, da je iz narodnoga kazivanja i iz starijih (nama nesačuvanijeh) izvora ispisao makar kako očevidne fabule, bar bi se reklo: nije drugo našao o poljskoj davnini, pa je zabilježio ono, što je slušao i čitao, — hvala mu i na tom! Ali što ćemo reći o čovjeku, koji sam izmišlja čega nije bilo i iskrivljuje do zla boga ono malo što je čuo o davnini svojega naroda? Pa još kad bi te njegove izmišljotine bile zabavne i imale poetičku vrijednost, — još bi mu se njekako moglo oprostiti, ali kad su Kadlubekove izmišljotine glupe i bljutave, onda je dakako druga stvar; onda čovjek žali ono vrijeme i onaj narod, u kojem je i kada je takav čovjek mogao biti biskup. Kadlubek je nješto malo poznavao grčku i rimsku istoriju, ali kako je bio čovjek i bez talenta i bez ukusa, mislio je, da će dobro učiniti, ako poljsku istoriju ispreplete s grčkom i s rimskom. Za to se u njegovoj kronici stari poljski knezovi bore s Julijem Cesarom i s Krasom, pače i s Aleksandrom Maćedoncem, oni vladaju nad Getima i nad Partima, o kojima stari Poljaci nijesu ništa znali kao ni o Grcima ni o Rimljanima. Čudno je i za duševno stanje poljskoga naroda u srednjem vijeku karakteristično je, što su Kadlubekove gluposti ostale za uzor njegovijem nasljednicima. B o g u c h w a l se zove treći (po vremenu) poljski kronist. On je pisao oko godine 1250., a bio je biskup u Poznanju. Boguchwa ponavlja Kadlubekove bljutavosti i dodaje gdješto i svoje gluposti. D z i e r z w a ili M i e r z w a je treći kronist, koji za starijem grješnicima Kadlubekom i Boguchwalom polaguje. Priča ima do duše kašto i u vrijednijeh pisaca, ima ih n. pr. u onako izvrsnom izvoru, kakav je Nestor za starorusku istoriju, da i ne govorimo o Dalimilu. Ali Nestorove i Dalimilove fabule naivne su i be-
