zazlene kao čavrljanje golobrada djeteta, dok su fabule Kadlubeka i njegovijeh drugova nalik na bezobrazno laganje bradita čovjeka. Nije čudo, da kod ovakvijeh izvora ne možemo mnogo znati o najstarijoj poljskoj istoriji, i da na sreću nije sačuvana kronika Martina Gala i Nijemca Dlttnara (o kojem ćemo za čas nješto reći), onda o njoj ne bismo gotovo ništa znali. Poljacima je danas teško priznati, da su najstariji njihovi kronisti onako bljutavi, kako smo mi o njima rekli. Njima bi drago bilo, kad bi se oni mogli dičiti svojim kronistima onako, kako se Česi diče svojim Kuzmanom i Rusi svojim Nestorom, za to ih gdjekoji rodoljubni Poljaci nastoje opravdati. Takav je posao uzaludan, jer istina nema zadaću, da uvijek služi patriotizmu, koji može zaći na stramputice, ali istina nigda. Komu se naš sud o Kadtubeku i njegovijem nasljednicima čini preoštar, neka čita, što je o njima rekla ne samo učena, nego i poštena slavenska duša Šafařik u »starožitnostima.« U njemačkijem izvorima nalazi se počevši od druge polovine X. vijeka što sitnijih što krupnijih bilježaka o starijem Poljacima, a najviše ih se nalazi u kronici, koju je napisao D i t m a r ili T h i e t m a r . Ovaj je pisac bio biskup u Merseburgu, a živio je od god. 975. do god. 1019. Njegovo djelo »Chronicon« ima 8 knjiga, od velike je ono cijene osobito za polapske Slavene, jer je pisac sam sudjelovao u njekoliko vojna protiv njih. Ali i Poljaci mu mogu biti vrlo zahvalni, jer i o njima dosta govori. Djela svijeh ovdje spomenutijeh pisaca pisana su latinski. Jezgra poljskoga naroda, koji se dosta daleko protegao, (83.) živi uz rijeku Vislu. Ova je rijeka izuzevši joj najdonji dio, gdje sjede Nijemci, prava poljska rijeka. Čini se, da su Poljaci oko nje boravili već ц vrijeme latinskoga pisca Jordana ili Jornanda (o kojem vidi pod br. 15.) Ovaj pisac u svome djelu, koje je pisano oko god. 550., veli, da Anti žive izmedju Dnjestra i Dnjepra, a Sloveni (»Sclaveni«) da prebivaju njima na zapadu i da dopiru na istoku do Dnjestra, a na
