slovački jezik ako se nješto i razlikuje od češkoga, ali za to ni jednomu drugomu slavenskomu jeziku ne stoji tako blizu kao češkomu. Po ovom bi se moglo zaključiti, da su i stari Moravljani sa starijem Slovacima bili isti slavenski ogranak, koji su i Česi. Ali ima u sačuvanijem izvorima njekoliko stvari, koje ne dopuštaju, da stare Moravljane i stare Slovake ubrajamo medju Čehe, već nas nagone, da držimo, e su stari Moravljani i stari Slovaci bili najbliži srodnici panonskijeh Slovena. Ovu je tvrdnju prvi izrekao god. 1854. njemački istorik Dummler. Po njegovu je mnijenju nakom propasti moravske države god. 907. pao slavenski narod te države pod jaram groznijeh Madžara, koji su što poubijali, što u roblje odveli nesretne Slavene; sretni su bili oni, koji su se kojekud raštrkali. Tako je zemlja posve opustjela i ležala u pustoši sve do vremena, kada su se Madžari iza strašnog augsburškog poraza stali dozivati i uljudjivati se. Onda, na ime poslije godine 955., počeli su se vraćati u svoju zemlju ostaci Moravljana i Slovaka, a budući da je ondje bilo veliko mnoštvo prostora za marljive radnike, za to su se stali i Česi iz Češke doseljivati u moravske i slovačke zemlje. Došljaci Česi, koji su bili kulturom i brojem pretežniji, počešili su po malo ostatke starijeh Moravljana i Slovaka. Tako su oni izgubili svoj jezik, koji je bio ako ne istovetan s jezikom panonskijeh Slovena, a ono je bio njemu veoma sličan. Da je ovo istina, to ćemo lako dokučiti, ako malo pomislimo na rad slavenskijeh apostola: do god. 867. širili su oni vjeru Isusovu i uvodili slavensku liturgiju po Moravi, a za cijelo i po susjednoj slovačkoj zemlji; kada su te godine putovali u Rim, ustavili su se medja panonskijem Slovenima u Koceljevoj državi, isto tako kada se Metodije poslije bratove smrti sam vratio iz Rima, djelovao je po Panoniji, a zadnje godine svojega života boravio je opet u Moravi. Može li se dopustiti, da bi Moravljani i Slovaci govorili drugijem jezikom nego Panonci? Kako se može dokučiti veliko ono narodno oduševljenje za slavensku liturgiju i po Moravi i po Panoniji, ako se ne reče, da je u tijem zemljama bio isti
