jezik? Sjetimo se takodjer malo Prvine. On je iznajprije bio knez u Nitri, dakle u slovačkoj zemlji, a poslije ga je zapalo knezovanje nad panonskijem Slovenima oko Blatnoga jezera. Kralj mu je Ludovik dao ovu kneževinu za to, da ima u njoj pouzdana čovjeka, a bi li Prvina uz najbolju volju mogao biti Nijemcima od koristi u Panoniji, kad bi on medju onijem narodom bio tudjinac? Treba dakle misliti, da je Prvina njegdašnji slovački knez govorio istijem jezikom, kojim i panonski Sloveni, njegovi novi podanici. Ima njekoliko dokaza, da se i Panonija zvala Morava; tako jedan staroslovenski izvor veli o sv. Metodiju, da je bio arhijepiskop »Кышьнюю Мордвоу«. Ovo je genitiv duala, to jest dviju višnjih Morava, ili Morave (u užem smislu) i Panonije ( N i ž a Morava ili D o n j a Morava jest zemlja uz srpsku rijeku Moravu). Salcburški bezimenjak veli o Mojmaru, koji je prognao Prvinu, da je bio »dux Maravorum s u p r a D a n u b i u m«; dakle je morala biti i Morava i n f r a D a n u b i u m , to jest Panonija. U grčkom životu sv. Klimenta (učenika Metodijeva) dolaze riječi Μόρκβος ττϊς Πχννονίας t. j. panonska Morava. Sve ovo dokazuje, da je po Moravi i Panoniji živio isti narod. Današnji se Slovaci sami zovu S l o v e n c i , a svomu jeziku vele: s l o v e n s k i ; moravskoga kneza Rastislava zove pisac života sv. Metodija: s l o v e n s k i knez (кнд^ь слокгньскъ), а u životu sv. Ćirila veli mu se: m o r a v s k i knez (мордкьскъш кшць). Jezik, kojim su govorili panonski Sloveni, zove se uvijek u izvorima: s l o v e n s k i jezik (нцъшъ сдовиньскъ). Dakle i ovo upotrebljavanje s l o v e n s k o g a imena dokazuje, da se po moravskoj, slovačkoj i panonskoj zemlji govorio isti jezik, a ako je tako, onda stari Moravljani i stari Slovaci nijesu bili češki ogranak, kako su danas.
