Prijeđi na sadržaj

Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/155

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

jer je on god. 892. Madžare pozvao samo na pomoć protiv Svetopuka, i on nije kriv, što su se Madžari polakomili za lijepom Ugarskom i osvojili je. Ta već prije 892. godine pozvao je grčki car Leon VI. Madžare, da mu pomažu u boju protiv Bugara. Ako je ljepota ugarske zemlje bila glavni uzrok, koji je Madžare sklonio, da je osvoje, a ono je neposredni povod bio ovaj: kada su oni god. 892. pomagali Arnulfu u Moravi, i kod kuće ostala samo njihova djeca i žene, onda bugarski knez Simeun nagovori Pečeneze, da s njim skupa prodru u madžarska naselja po Besarabiji i Moldaviji. Simeun se hotio Madžarima osvetiti, što su oni prije njekoliko godina bili poharali njegovu zemlju kao saveznici cara Leona VI. Peienezi i Bugari popale i porobe sve što im je do ruku došlo i vrate se u svoje zemlje. Kada se Madžari vrate iz Svetopukove vojne, vide, kako im je zemlja obraćena u pustoš i kako su im porodice ili raspršane ili odvedene u roblje. Odmah odluče njihove poglavice, da ovu nesretnu zemlju, koja je na udaru ljutijem madžarskijem neprijateljima Pečenezima, valja ostaviti i poći u Ugarsku. Ovu su svoju odluku brzo izveli, jer već godine 895. bila je Ugarska njihova. Današnji su Madžari mnogo veći narod nego li su bili prije 1000 godina, jer se u njih s tijekom vijekova pretočilo njekoliko sitnijih naroda. Tako su se već u X. vijeku pomadžarili ostaci avarskoga naroda. U XIII. vijeku dobježali su u Ugarsku K u m a n i ili Ρ o l o v c i , koji su bili tursko pleme i dugo vremena velika pokora i napast južnoj Rusiji. I oni su pomadžareni. Osim ovijeh naroda pretočilo se u Madžare veliko mnoštvo panonskijeh Slovena, a dosta i starijeh Moravljana i Slovaka, na ime koji se god nijesu razbježali i koji nijesu poubijani u vrijeme najvećega madžarskog bijesa od god. 907. do god. 955., to jest od požunske bitke, kada su Madžari do kraja razbili Nijemce i Slavene, pa do augsburške bitke, kada su Madžari strašno potučeni i kažnjeni za sva zla, koja su do tad činili izokolnijem narodima. Današnji Moravljani govore češkijem jezikom, a današnji (80.)