bitkom kod Požuna (mjeseca Kolovoza), gdje su hametice potukli njemačku vojsku i njezine saveznike. Premda nam nikakav izvor ne veli, ali se čini gotovo sigurno, da je kod Požuna pao i moravski knez Mojmar II. sa svojim junacima, jer poslije god. 907. nema više u istoriji nikakvoga spomena o moravskoj državi, ona je tada iščeznula iz broja država, kao da je nigda nije bilo. Konstantin Porfirogenit veli o propasti moravske države samo ovo: poslije Svetopukove smrti klali su se medju sobom njegovi sinovi, tako je država oslabljena, a do kraja su je uništili Madžari, koji su je sebi prisvojili, a narod se razbježao medju Bugare, Madžare i Hrvate i druge narode. Ove je riječi pisao Konstantin Porfirogenit oko g. 950., dakle 43 godine poslije propasti silne njegda Svetopukove države. Ovdje je najzgodnije mjesto, da progovorimo dvije tri (79.) riječi o onome narodu, koji je moravsku državu istrijebio s lica zemlje. Madžari su po svjedočanstvu svojega jezika finsko pleme. Najbliži su im srodnici današnji V o g u l i i O s t j a c i , koje su vrlo sitni narodići: Vogula ima oko 7.000, a Ostjaka oko 23.000.; prvi se nalaze u permskoj guberniji, a drugi u gubernijama tobolskoj i tomskoj. Sva je prilika, da su i praoci današnjih Madžara življeli sve do početka IX. vijeka u blizini rečenijeh Vogula i Ostjaka t. j. oko srednjega Urala, možda i na jednoj i na drugoj strani. Otud su oko god. 800. krenuli na jugozapad tražeći zgodniju postojbinu i naselili se u ravnici medju Donom i Dnjeprom. Tu su boravili od prilike 80 godina kao saveznici kozarskoga naroda, koji im je bio bližnji susjed. (O Kozarima će se reći njekoliko riječi pod br. 101.) Oko god. 885. navale na Madžare P e č e n e z i (koji su bili mrsko pleme) i potisnu ih dalje na zapad, jer su bili jači od njih. Tada Madžari dodju u krajeve današnje Besarabije i Moldavije, ali tu ostanu samo njekoliko godina, jer već god. 895. provale u Ugarsku. Već su u X. vijeku vikali mnogi ljudi na Arnulfa, da je on dozvao Madžare u Ugarsku i da je on krivac svijem nebrojenijem nevoljama, koje su se s Madžara oborile na evropske narode. Ali Arnulfu se tijem čini velika nepravda,
