sobnosti) čovjek posve prozaične naravi, bez ikakvijeh ideala. Niti je on shvaćao važnost prosvjete u narodu, niti je sam za njom išao; isto tako nije mogao dokučiti velike koristi slavenske narodne crkve. Ovo je drugo lako razumjeti, jer je Svetopuk bio hrišćanin samo po imenu, a živio je opako kao svaki neznabožac. Takav čovjek nije nalazio za vrijedno starati se crkvenijem poslovima. Za to on ako upravo nije progonio Metodija, ali ga nije ni štitio od njegovijeh neprijatelja. Kada se god. 870. sv. Melodije vratio iz Rima u Panoniju ka knezu Kocelju, pošlje ga Kocelj za kratko vrijeme natrag u Rim moleći papu, da Metodija učini biskupom. Papa učini Kocelju po volji, ali kada se Metodije vratio u Panoniju, snadju ga veliki jadi, jer su se tada digli na nj susjedni njemački biskupi. Oni su Metodija povukli pred svoj sud i bacili ga u tamnicu, u kojoj je čamio tri godine. Istom 873. godine oslobodi se Metodije tamnice, i to pošto je papa Ivan VIII. zapovjedio njemačkijem biskupima, da ga iz nje puste. Mogao bi tko pitati: a što je radio Kocelj, da je dopustio obijesnijem njemačkijem biskupima, da čine tako bezakonje s čovjekom njemu milijem? Sva je prilika, da se Kocelj bojao oružjem ustati za Metodija, jer bi to Nijemci jedva dočekali, da mu uzmu njegovu državu, a njegove riječi nijesu ništa pomagale. Svetopuka ne možemo koriti, što nije Metodija tada branio od njegovijeh neprijatelja, jer je sam bio zapleten u ono vrijeme u bojeve s Nijemcima; a drugo, Panonija nije bila njegova država, dakle se ne bi ni u mirno doba mogao miješati u ono, što su Nijemci radili po Panoniji. Kada se Metodije oslobodio tamnice, onda ga Svetopuk pozove k sebi u Moravu, a rimski ga papa učini arcibiskupom moravske crkve. To je bilo oko god. 874. valjada odmah iza forchheimskoga mira. Sada su istom nastali tužni dani za sv. Metodija, jer su njemački sveštenici znali tako Svetopuka pridobiti na svoju stranu, da im je dopuštao raditi što su htjeli, a oni se nijesu žacali ni nasilja ni potvora, samo da naude gdje mogu sv. Metodiju i slavenskoj liturgiji. Najbjesniji je bio medju njima
