nitranski biskup Wiching, koji je svomu starješini Metodiju {jer je Metodije bio arcibiskup) ljuto zagrčio mnogo dana iz zadnjih godina njegova života. Svetopuk je više vjerovao lukavomu pletkašu Wichingu nego bezazlenomu Metodiju, a ni rimski papa nije uvijek držao stranu Metodijevu. Tako je Metodije živio do konca svoga života u udiljnoj borbi s gadnim svojim protivnicima. On je umro god, 885., a poslije njegove smrti podigne se još žešća bura na njegove učenike, tako da je već oko god. 887. posve istrijebljena slavenska liturgija u Moravi, a dakako i u Panoniji, koja je poslije smrti Koceljeve (god. 874.) došla u njemačke ruke. Najznatniji učenici Metodijevi i pristaše slavenske liturgije, kojih je bilo oko 200, istjerani su iz tijeh zemalja; oni su se razbježali u Hrvatsku i u Bugarsku, i od toga vremena imali su stari Hrvati glagolicu i narodni jezik u svojim crkvama. Kako se iz svega vidi, Svetopuk je svakako vrijedan ukora, što je pustio, da onako jadno propadne slavenska crkva u njegovoj državi ne do duše toliko s njegova otvorena neprijateljstva, koliko s nemara i rdjava srca. Prijateljstvo, koje je nakon forchheimskoga mira bilo (77.) izmedju Svetopuka s jedne strane i Ludovika Nijemca i Karlmana s druge strane, potrajalo je i poslije smrti ove dvojice, pače se činilo, da se ono još jače utvrdilo izmedju Svetopuka i Karlmanova sina Arnulfa. Ovo je prijateljstvo tako daleko išlo, da je god. 881. Svetopuk kumovao Arnulfovu sinu, koji je dobio ime po svomu kumu Z w e n t i b a l d (Nijemci su Svetopuka zvali Zwentibald). Ali onaki ljudi, kakvi su bili Svetopuk i Arnulf, nijesu dugo mogli biti prijatelji jedan drugomu, jer su obojica bili u moralnom obziru jednaki. Kakav je bio Svetopuk, to nam je već poznato, a Arnulf je bio isto takav: hrabar, lukav, političan, čovjek, koji ne probira sredstva. Svetopuk i Arnulf poznavali su dobro jedan drugoga, jer su bili jednaki; za to nije jedan drugomu nigda vjerovao, a ako su kada bili prijatelji, to je bilo samo na oko. Neprijateljstva se izmedju njih dvojice započnu već g. 882.,
