sjaju njegovijeh vladalačkijeh vrlina zaboravlja njegove grijehe i vidi u njemu slavnoga vladaoca slavenskog u IX. vijeku. Nijemci se upropaste, kada vide, kako ih je Svetopuk prevario i odmetnuo se od njih. Za to ga je imala snaći teška pedepsa. Godine 872. udari kraljević Karlman na Svetopuka, ali na svoju veliku nesreću, jer je Svetopuk Karlmana ne samo od Morave odbio, već je još poletio za njim u potjeru, i bio bi mu svu vojsku satro, da nije brzo došla pomoć od kralja Ludovika. Videći Nijemci, da sa Svetopukom nema šale, pomire se s njim, a Svetopuk rado pristane na mir, jer mu je trebalo odaha od dotadašnjih bojeva. Mir izmedju kneza Svetopuka i kralja Ludovika učini se god. 874. u bavarskoj varoši Forchheimu. Ne možemo sigurno reći, kakve su pogodbe bile ovoga mira, jer su izvori u tom pitanju mutni, ali se čini, da je njemački kralj priznao Svetopuka za samostalnoga kneza. Onako lukav i oprezan čovjek, kakav nam se Svetopuk (76.) prikazuje po vijestima izvora, jamačno je dobro znao, da forchheimski mir ne će trajati do vijeka, da će prije ili poslije Nijemci opet kušati raditi o propasti moravske države. On se za cijelo pripravljao za novu borbu, kad došla da došla. Ali o tijem njegovijem pripravama ne govore izvori. Kratko vrijeme poslije forchheimskoga mira umre kralj Ludovik Nijemac (godine 876.), koji je sebi postavio zadaću, da njemačko gospodstvo raširi što dalje na istok. Tomu su se opirali Česi i Moravljani, za to je njih trebalo slomiti, ali kralju nije to pošlo za rukom. Ludovikov sin Karlman umre god. 880. Ni Ludovik ni Karlman poslije forchheimskoga mira nijesu ratovali s moravskijem knezom. Ratove je na novo otvorio Karlmanov sin A r n u l f , koji je isprva bio namjesnik u Panoniji i Karantaniji (br. 60.), a poslije je postao njemačkijem kraljem (god. 887.) i napokon rimskijem imperatorom (god. 896.). O bojevima izmedju Svetopuka i Arnulfa govorit ćemo malo poslije, a sada ćemo reći njekoliko riječi o Svetopukovu staranju za slavensku crkvu. Svetopuk je bio (odbivši njegovo junaštvo i vladalačke spo-
Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/148
Izgled