868. vjerno stajao uz svojega strica. Svetopuk je već godine 863. bio knez, ali dakako stajao je pod vlašću strica Rastislava. Ovo se potvrdjuje riječima staroslovenskoga života sv. Metodija, gdje se kaže, da je k caru Mihajlu poslao poslanike moleći slavenske vjeroučitelje ne samo Rastislav, već i Svetopuk; u istom je životu priopćeno pismo pape Adrijana II. knezovima Rastislavu, Svetopuku i Kocelju. Tako je dakle sigurno, da je Svetopuk bio knez, ali područnik Rastislavljev. Samo je teže odrediti, gdje je on knezovao. Šafařik i Palacký misle, da je Svetopuk za Rastislavljeva života bio ondje knez, gdje je njegda knezovao Prvina, na ime u slovačkom gradu Nitri. Predavši Svetopuk Rastislava Nijemcima u šake mislio je, da će Nijemci njega postaviti za kneza, ali se prevario u tom računu, jer je poslije rečene izdaje kraljević Karlman u ime svoga oca kralja Ludovika preuzeo moravsku državu, a upravu je pustio dvojici njemačkijeh grofova. Tako bi valjada već onda propala moravska država, da se narod po Moravi nije digao na oružje protiv Nijemaca. Onda kralj Ludovik pošlje Svetopuka, da umiri ustanak, ali Svetopuk čim dodje medju svoj narod, okrene oružje na Nijemce i za kratko vrijeme rastjera sve Nijemce iz moravske države, a narod videći Svetopukovo junaštvo i mržnju na Nijemce prizna ga radosno za svojega kneza (god. 871). Svetopuk je došao na kneževsko prijestolje kao zločinac; svoga zločina, što ga je počinio sa svojim stricem, nije okajao tijem, što je pristao uz narod i istjerao Nijemce iz zemlje, jer je to bila osveta Nijemcima, što nijesu odmah poslije Rastislava postavili njega za kneza, kako se bio nadao. Ali je ovaj zločinac bio čovjek lukav i hrabar, te je i kroz najteže nevolje znao sretno provući sebe i svoju državu, pače njemu je pošlo za rukom sazdati veliku i silnu državu, kakve prije njega nije osnovao ni jedan slavenski vladalac. Svetopuk je bio vrstan vladalac i politik, ali karakteran čovjek nije bio. No treba pomisliti, da je velika njegova država poslije njegove smrti brzo propala te se nigda više nije obnovila, i za to potomstvo pri
Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/147
Izgled