Prijeđi na sadržaj

Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/119

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

Kada su nakom odlaska Langobarda u gornju Italiju (64.) Avari zagospodovali Ugarskom (god. 568.), onda su za malo vremena i Česi postali njihovi podanici. Ne znamo, kako su Avari pritješnjavali Čehe, ali se čini, da Česi nijesu od avarske obijesti toliko trpljeli, koliko n. pr. panonski Sloveni, jer avarski bič nije mogao poradi prilične daljine dosegnuti Čeha, kadgod bi Avari hotjeli. Ni to nam nije poznato, jesu li Česi koji put kušali izbaviti se avarskoga jarma. Istom pod god. 623. javlja nam F r e d e g a r , pisac VII. vijeka, da je medju Česima (koje Fredegar zove »Winidi« i »Sclavi«) ustao junak, koji se zvao S a m o , oko njega se okupio narod i udario na Avare pa ih razbio ne jednoć, već njekoliko puta. Tako postanu Česi samostalni i načine Sama svojim gospodarom. On je sretno vladao sve do svoje smrti, na ime do god. 662. Osim od Avara stradali su Česi dosta i od zapadnih svojih susjeda Franaka. Za to je morao Samo i s njima ratovati, da utvrdi svoju državu. Samu posluži sreća i razbije veliku vojsku, koju je na nj digao franački kralj D a g o b e r t (oko godine 630.). Samo je i poslije sretno odolijevao franačkoj sili, dok se napokon nije pomirio s Dagobertovijem sinom S i g i s b e r t o m . Pošto je Samo osigurao svoju državu i od franačkijeh i od avarskijeh nasrtaja, počnu se pod njegovo žezlo pribirati i drugi slavenski narodi osim Čeha. Tako nam Fredegar izrijekom veli, da je knez lužičkijeh Srba odustavio Dagoberta i prešao na stranu Samovu. I Slovenci su priznali junačkoga Sama za svojega gospodara, kako potvrdjuje salcburški bezimenjak, a sva je prilika, da su ga priznavali i Moravci, a možda i Slovaci, jer je iz Češke otvoren put u Moravu, a iz Morave u slovačku zemlju, dok je na drugijem stranama češka zemlja okružena planinama. Otud se može razabrati, kako je velika bila Samova država. Ali na žalost nju je držala na okupu samo silna desnica Samova, a kad je on umro, rasula se i njegova država. To je svjedočanstvo ili da su se velike bijede nakom Samove smrti oborile na njegovu državu te je razrušile ili da Slaveni još nijesu bili zreli, da žive ujedinjeni u velikoj