gradova ne može se danas odrediti položaj, a drugima se može. Najzapadnije mjesto Prvinine države bio je današnji Optuj u južnoj Štajerskoj (Bettovia), najistočnije je mjesto bilo Ρećuh (Ad quinque basilicas), najsjevernije Kisek (Keisi). Iz toga možemo razabrati, da je Prvinina država obuhvatala veliku većinu današnje Ugarske Dunavu na jugu i zapadu i da je dopirala ća u istočnu Štajersku.
Kršćanstvo se u Prvininoj državi dosta uhvatilo, ali bi se još bolje bilo uhvatilo, da je Prvina imao slavenskijeh sveštenika. Svi su sveštenici njegove države bili Nijemci, a u duhovnom obziru pripadala je Prvinina država pod salcburškoga arcibiskupa.
Prvina je vladao od prilike do godine 862., a tada pade u boju protiv Moravaca.
Poslije Prvine ostane knezom male panonsko-slovenske države njegov sin Kocelj. O ovom knezu malo govori salcburški bezimenjak. Veli samo to, da je Kocelj po svojoj državi pogradio mnogo crkava, koje je posvetio salcburški arcibiskup Adalvin.
Kada su god. 867. sveta braća Ćirilo i Metodije na poziv pape Nikole I. putovali iz Morave u Rim, namjeri ih put na Koceljevu državu. I knez i narod primiše ih s velikijem veseljem, jer ih njemački sveštenici nikako nijesu mogli pravo osvojiti za kršćansku vjeru; narod je onda istom osjetio pravu slast kršćanstva, kada su im sveta braća počela pjevati službu božju i govoriti nauk kršćanski slavenskijem jezikom. Do toga su vremena slušali latinske mise, kojih nitko nije razumio. Malo je koji njemački sveštenik naučio slovenski jezik, a koji ga je naučio, slabo je njim govorio. Za to možemo razumjeti radost panonsko-slovenskoga naroda, kad su k njemu došli Ćirilo i Metodije. Što je ovu radost umnožavalo, bilo je to, da su sveta braća donijela sa sobom slavenska slova i slavenski prijevod crkvenijeh knjiga. Jedno su i drugo prigrlili Kocelj i njegov narod kao veliku narodnu svetinju. Kocelj je vrijedan velike slave, što je imao smisla i srca za slavensku
