Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/110

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je potvrđena


stvar, kojoj su Ćirilo i Metodije služili kao pravi slavenski svetitelji. Zabavivši se ova dva apostola njekoliko mjeseci u Koceljevoj državi odu u Rim, gdje ih lijepo dočeka nasljednik Nikole I. Adrijan II., koji pohvali i odobri njihovo nastojanje oko slavenske liturgije. Kada se sv. Metodije god. 870. vraćao sam iz Rima (jer je sv. Ćirilo umro u tom gradu), nije išao u Moravu, jer su u njoj tada bili veliki nemiri, nego se zadrži u Koceljevoj državi medju panonskijem Slovenima. Brzo ga papa naimenuje arcibiskupom moravsko-panonskijem. Sada se istom podigla prava bura na Metodija sa strane njemačkijeh sveštenika, a tadašnji moravski knez koliko bi bio mogao braniti Metodija, nije hotio. Mogli bismo i govorili o trudu i patnjama arcibiskupa Metodija, ali za naš je posao dosta i ovoliko.

Kocelj je umro po svoj prilici god. 874. Poslije njegove smrti preuzme vladu nad panonskijem Slovenima sin kralja Ludovika Karlman, a poslije ovoga njegov sin Arnulf, koji je god. 884. morao predati Panoniju moravskomu knezu; ali za njekoliko je godina opet dobije Arnulf natrag i onda godine 896. prepusti Arnulf donji dio Panonije s gradom Blatnom knezu panonske Hrvatske Braclavu. Od toga se vremena gube vijesti ne samo o njegdašnjoj Prvininoj i Koceljevoj državi, već i o panonsko-slovenskom narodu. Zadnjih godina IX. vijeka nastanu strašni dani za panonske Slovene, jer su lađa došli u Ugarsku Madžari i podjarmili svu tu zemlju. Pod madžarskijem jarmom stadoše po malo propadati panonski Sloveni, dok nijesu posve propali. Po tom se može misliti, kako su Madžari morali bili grozni, dok su istrijebili čitav jedan narod za malo vremena. Odovud se ujedno vidi, da panonski Sloveni po Prvininoj i Koceljevoj državi nijesu bili mnogobrojan narod, jer da ih je bilo kakvijeh 5 ili više milijuna duša, za cijelo bi odoljeli madžarskomu zulumu i sačuvali se do danas, jer su se Madžari i onako pod konac X. vijeka počeli uljudjivati i pretvarali se u kršćanski evropski narod.

Panonski su Sloveni govorili jezikom, koji je već odavna iščeznuo iz broja živijeh jezika, ali ipak znamo, kakav je bio,